Razgovarajmo o … mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj skrbi tijekom i nakon raka u dječjoj, adolescentnoj i mladoj odrasloj dobi

“Mentalno zdravlje je više od same odsutnosti mentalnih poremećaja”

WHO, 2022

10 ključnih točaka za brigu o mentalnom zdravlju tijekom i nakon raka

Rak kod mladih ljudi može ostaviti trajan utjecaj. Iako je fokus često na tjelesnom zdravlju, važno je dati prednost i mentalnom zdravlju tijekom i nakon raka.

1. Prepoznajte svoje emocije. Normalno je osjećati čitav niz emocija, uključujući tjeskobu, tugu i strah. Prepoznajte te emocije i potražite podršku kada je potrebna.
2. Pronađite mrežu podrške. Mreža podrške može pružiti emocionalnu i praktičnu podršku. To može uključivati obitelj, prijatelje i grupe podrške.
3. Dajte prednost brizi o sebi. Briga o tjelesnom zdravlju kroz tjelovježbu, zdravu prehranu i san može poboljšati mentalno zdravlje.
4. Potražite stručnu pomoć. Stručnjaci za mentalno zdravlje, kao što su psiholozi i savjetnici, mogu pružiti specijaliziranu podršku mladim ljudima i njihovim obiteljima.
5. Informirajte se. Učenje o mentalnom zdravlju tijekom i nakon raka može smanjiti stigmu i povećati pristup resursima.
6. Ostanite povezani. Društvene aktivnosti i hobiji mogu poboljšati socijalnu podršku i smanjiti osjećaj izolacije.
7. Vježbe opuštanja. Prakse usredotočene svjesnosti, kao što su meditacija i vježbe disanja, mogu smanjiti stres i poboljšati emocionalnu dobrobit.
8. Uključite zdravstvene stručnjake. Obratite se zdravstvenom stručnjaku u vezi sa svojim mentalnim zdravljem i svim brigama koje možda imate.
9. Zauzmite se za sebe. Nemojte se bojati progovoriti i zauzeti se za potrebe svog mentalnog zdravlja. U redu je ako vam je za to potrebna nečija podrška.
10. Idite dan po dan. Život s rakom i nakon njega je putovanje i važno je ići dan po dan. Zapamtite da ne morate uvijek razmišljati pozitivno. Očaj i nada mogu se izmjenjivati i to je u redu! Pogledajte džepnu karticu “Balansiranje između straha i nade”.

Razgovor s mladim osobama o ozbiljnim temama

Preporuke za sve uključene u razgovor

Komunikacija o teškim temama nije nešto što se može izbjeći, ali pristup i stav mogu napraviti razliku.

1. Budite na istoj razini. Fizički i simbolično.
2. Pokažite uvažavanje. Pokažite spremnost da uđete u svijet mlade osobe, pokušajte prihvatiti njihovu stvarnost onako kako je oni vide te čuti njihove strahove i njihove gubitke onako kako ih oni osjećaju. Uvažavajte njihova stajališta – nemojte ih osuđivati ni podcjenjivati.
3. Uključite ih. Dajte mladim ljudima glas: razgovarajte S njima, a ne O njima! Potičite aktivno sudjelovanje primjereno dobi.
4. Slušajte. Slušajte pažljivo: ŠTO se govori i KAKO? Osobito u neuobičajenim trenucima i na neočekivanim mjestima.
5. Prilagodite jezik. Koristite blag & pažljivo odabran jezik prilagođen RAZVOJNOM STUPNJU mlade osobe. Uzmite u obzir i verbalnu & neverbalnu komunikaciju (npr. izraz lica, geste, držanje tijela).
6. Poštujte emocije. Emocije shvatite ozbiljno. Imenujte emocije, poštujte ih, nemojte ih umanjivati.
7. Budite iskreni. Mladi ljudi očekuju iskrene odgovore na iskrena pitanja kako bi se izgradilo povjerenje.
8. Pokažite otvorenost. Dajte do znanja da su sva pitanja dobra & dobrodošla. Budite otvoreni za razgovor o teškim temama umjesto da od njih pravite tabu. Obratite pažnju na male signale.
9. Vodite se pitanjima. Vodite se pitanjima mladih ljudi. Oni prirodno traže količinu informacija koja im odgovara kako bi se osjećali sigurno. Nemojte ih ni preopteretiti ni podcijeniti. Npr. Što već znate? Što i koliko želite znati? Što vas točno brine?
10. Dajte prostor & vrijeme. Ponudite sigurno okruženje primjereno dobi. Uzmite u obzir raspon pažnje i dajte vremena za obradu informacija. Planirajte više uzastopnih razgovora.
11. Koristite alate. Omogućite knjige, crteže, aplikacije, vizualne modele itd. kako biste potaknuli razumijevanje i obradu informacija te podržali informirano i zajedničko donošenje odluka.
12. Planirajte & djelujte. Razgovarajte o konkretnim sljedećim koracima & planirajte zajedno kako biste osigurali osjećaj samoučinkovitosti i zdravo suočavanje. Ulijte povjerenje & osjećaj sigurnosti.
13. Uključite obitelj & socijalnu mrežu. Pokazalo se da je otvorena komunikacija zaštitni čimbenik za sve uključene. Osoba od povjerenja može biti vrijedan izvor podrške tijekom teških razgovora.

U redu je osjećati se preplavljeno i potražiti pomoć pri komunikaciji.

Što činiti, a što izbjegavati u komunikaciji

Preporuke za sve uključene u razgovor

Prije nego što započnete razgovor s osobama koje žive s rakom i nakon njega, zapitajte se …

• Kako se danas osjećam? Jesam li u mogućnosti pružiti podršku?
• Koja je moja uloga u životu ove osobe?
• Što to podrazumijeva za razgovor?
• Što ova osoba očekuje od mene?
• Da sam na njezinu mjestu, što bih želio/željela od ovog razgovora?
• Što znam (ili mislim da znam) o ovoj dijagnozi?
• Kakvo pitanje mogu postaviti? Moram li to pitati?

Ključne poruke

• U redu je ne znati što reći (i to otvoreno reći)
• U redu je postaviti teško pitanje, ali osobi dajte prostor da ga ostavi bez odgovora
• Prihvatite iskustvo osobe, a ne ono što vi mislite da ono jest
• Budite znatiželjni
• Budite strpljivi
• Pokušajte se osjećati ugodno i u tišini, neverbalna komunikacija također može biti učinkovita i utješna

Savjeti za poboljšanje komunikacije

Loša komunikacija može utjecati na donošenje odluka, pridržavanje liječenja, društvene odnose & mentalno zdravlje.

Što reći – Što činiti

• Prilagodite komunikaciju. Uzmite u obzir individualnu dob, kognitivni razvoj, socijalne aspekte i prepoznajte njihove jedinstvene potrebe i sposobnosti
• Prepoznajte emocije. Budite empatični, ali izbjegavajte pretjeranu empatiju
• Podržite donošenje odluka. Pružite sve informacije potrebne za donošenje informirane odluke
• Budite iskreni i transparentni. Informacije iznosite na konstruktivan način koji ulijeva nadu

Što NE reći – Što izbjegavati

• Okrivljavati. “Što ste učinili da dobijete rak?”
• Uspoređivati. “Poznajem nekoga tko je imao rak i preminuo je.”
• Nametati. “Trebali biste biti zahvalni! Barem ste živi!”
• Etiketirati. “Borac” “Heroj” (Ne postoji pristup koji odgovara svima)
• Koristiti toksičnu pozitivnost. “Prestanite brinuti, za nekoliko mjeseci izgledat ćete potpuno normalno.”
• Depersonalizirati ili umanjivati. “Barem nemate najagresivniju vrstu raka.”

Socijalna dimenzija

Rak u djetinjstvu, adolescenciji i mladoj odrasloj dobi može dovesti do socijalnih izazova.

Socijalni rad nadopunjuje medicinsku, psihološku i sestrinsku skrb s ciljem pružanja savjeta i podrške u suočavanju sa socijalnim izazovima.

• Socioekonomski čimbenici
  • Obrazovanje
  • Zapošljavanje
  • Materijalni životni uvjeti (npr. prihodi, dostupnost hrane & odjeće)
  • Stambene okolnosti (npr. stanje & kvaliteta stanovanja)
  • Pravni status
• Sociokulturni čimbenici
  • Jezik
  • Zemlja podrijetla
  • Etnička pripadnost
• Društveni odnosi
  • Međuljudski odnosi
  • Socijalne mreže
  • Socijalna podrška
• Socioekološki čimbenici
  • Okolišni čimbenici (npr. urbano naspram ruralnog okruženja, klimatski uvjeti, kvaliteta zraka)
  • Mobilnost (npr. dostupnost prijevoza, pristupačnost radnih mjesta, škola, zdravstvenih ustanova)

Što je potrebno?

• Biopsihosocijalni koncepti liječenja
• Socijalni probir/procjena, savjetovanje & intervencije za sve mlade osobe i njihove skrbnike tijekom liječenja i tijekom praćenja nakon liječenja
• Pravo na zaborav = okončanje diskriminacije osoba koje su preživjele rak pri pristupu osnovnim financijskim uslugama.
  • Zaustaviti nepravedno postupanje prema osobama koje su preživjele rak pri traženju financijskih usluga zbog njihove medicinske povijesti.
  • Osigurati zakonska prava dugoročnim preživjelima da ne moraju otkrivati svoju povijest raka financijskim subjektima.
  • Jamčiti pristup osiguranju te spriječiti povećanje premija osiguranja ili troškova bankovnih kredita.

Biopsihosocijalni koncepti liječenja predstavljaju multidimenzionalan pristup zdravlju i bolesti. U razmatranje zdravlja i bolesti moraju biti uključeni ne samo somatski nego i psihosocijalni aspekti. Liječenje na sve tri razine:

• bio – npr. onkološka bolest i liječenje
• psiho – npr. strah, kronična tuga, emocionalna dobrobit
• socijalno – npr. izolacija, socioekonomsko opterećenje

Podrška u obrazovanju

Mladi ljudi koji žive s rakom i nakon njega mogu se suočiti s ograničenjima u obrazovanju zbog svoje bolesti, liječenja ili kasnih posljedica.

Normalnost gdje god je to moguće — podrška gdje god je potrebna. Naš cilj: obrazovanje koje odgovara sposobnostima, osobnosti i budućim planovima.

Što je potrebno?

• Praćenje i podrška tijekom cijelog obrazovnog puta … za mlade koji žive s rakom i nakon njega, njihove skrbnike, nastavnike i vršnjake
• Jednostavan pristup smislenim informacijama o svim pravnim i praktičnim mogućnostima podrške
• Posvećeni stručnjaci u praćenju nakon liječenja s potrebnim znanjem, vještinama i vremenom za koordinaciju komunikacije između mlade osobe/obitelji, škole i zdravstvenog tima

6 koraka za unaprjeđenje obrazovne podrške

Nositi se s ograničenjima — iskoristiti snage. Ne privilegiranje, nego smanjenje nepovoljnog položaja.

1. Steknite jasan pregled osobnih SNAGA i POTEŠKOĆA, npr. putem neuropsihološke procjene
2. Razmotrite KOMPENZACIJU NEPOVOLJNOG POLOŽAJA: ona je osobito važna ako bi ograničenje u jednom području (npr. pamćenje) dovelo do nepovoljnog položaja u drugim područjima (npr. matematika).
3. Podrška USMJERENA NA OSOBU: koristite pravne mogućnosti i/ili kompenzaciju nepovoljnog položaja – prilagođeno individualnim potrebama.
4. Budite TRANSPARENTNI: planirajte i raspravljajte o mogućnostima podrške ZAJEDNO. Komunicirajte i surađujte sa svim uključenim stranama (mlada osoba, skrbnici, braća i sestre, vršnjaci i nastavnici).
5. Pružite EMOCIONALNU PODRŠKU: dopustite osjećaje tjeskobe, nesigurnosti i straha od toga da budete drugačiji te koristite podršku.
6. Usmjerite se ne samo na uspjeh, nego i na OSJEĆAJ PRIPADNOSTI i socijalnu situaciju; spriječite vršnjačko nasilje.

Kompenzacija nepovoljnog položaja = Nadoknada nepovoljnih posljedica povezanih s bolešću radi osiguravanja jednakih mogućnosti:

• Odvojene, tihe prostorije za ispite
• Prostor za stanke
• Korištenje nastavnih materijala koji podupiru pamćenje (npr. zbirka matematičkih formula)
• Dodatno vrijeme za ispite
• Smanjenje broja zadataka ili domaće zadaće
• Multimodalni materijali za učenje, materijali za planiranje i strukturu

Dajmo podršci u karijeri prioritet

Mladi ljudi koji žive s rakom i nakon njega mogu se suočiti s ograničenjima u svojoj karijeri zbog svoje bolesti, liječenja ili kasnih posljedica.

Vrlo često su podcijenjeni ili precijenjeni zbog nedostatka znanja drugih te stoga mogu završiti u neprimjerenim radnim situacijama.

Što je potrebno?

• Kontinuirano praćenje i dugoročna podrška u praćenju nakon liječenja … za mlade koji žive s rakom i nakon njega, njihove skrbnike i poslodavce
• Jednostavan pristup smislenim informacijama o svim pravnim i praktičnim mogućnostima podrške
• Posvećeni stručnjaci u praćenju nakon liječenja s potrebnim znanjem, vještinama i vremenom za koordinaciju komunikacije … između mlade osobe/obitelji, radnog mjesta, zdravstvenog tima i pružatelja profesionalne podrške
• Programi vršnjačke podrške

Ključne točke profesionalne podrške

Normalnost gdje god je to moguće — podrška gdje god je potrebna. Nositi se s ograničenjima — iskoristiti snage. Cilj: profesionalna situacija koja odgovara sposobnostima, osobnosti, interesima i budućim planovima.

1. Steknite jasan pregled SNAGA i POTEŠKOĆA povezanih s radom, npr. putem neuropsihologije ili medicine rada
2. Analizirajte RADNE UVJETE kako biste utvrdili gdje se mogu napraviti prilagodbe.
3. Podrška USMJERENA NA OSOBU: mjere i prilagodbe prilagođene individualnim potrebama. Uzmite u obzir biopsihosocijalnu pozadinu i PLANIRAJTE UNAPRIJED.
   • Prilagodba radnog vremena
   • Uvjeti rada ili vrsta aktivnosti
   • Osiguravanje i korištenje odgovarajućih alata i pomagala
   • Prostor za odmor i drugo …
4. Razjasnite PRAVNA PITANJA: radno i socijalno pravo.
5. TRANSPARENTNO: planirajte i raspravite mogućnosti podrške ZAJEDNO: komunicirajte sa svim uključenim stranama (mlada osoba, skrbnici, poslodavci, kolege, pružatelji profesionalne podrške)
6. EMOCIONALNA I SOCIJALNA PODRŠKA: Ne usmjeravajte se samo na učinak. Dopustite osjećaje, primjerice, nesigurnosti, straha od toga da budete drugačiji i tugovanja zbog početnih planova. Uzmite u obzir socijalnu situaciju. Spriječite zlostavljanje.

Ravnoteža između straha i nade

Negativni osjećaji dio su ljudskog iskustva kako bismo mogli primjereno obraditi (traumatska) iskustva.

• Strah je prirodna i važna reakcija. On je sila koja nas potiče da se nosimo sa stvarnim prijetnjama.
• Kada se javlja u umjerenoj mjeri, strah …
  • ima zaštitnu funkciju zahvaljujući učinku koji poboljšava izvedbu.
  • izoštrava naša osjetila i aktivira naše mehanizme preživljavanja.
  • može dovesti do osobnog sazrijevanja.

Nada je višedimenzionalan i vrlo individualan osjećaj, koji je podložan stalnoj prilagodbi.

• Nada je sigurna unutarnja usmjerenost prema tome da će se nešto poželjno dogoditi u budućnosti, bez sigurnosti u to.
• Može je pratiti strah i zabrinutost.

Normalno je da se strah i nada, zabrinutost i sigurnost mogu izmjenjivati u vrlo kratkom vremenu ili biti prisutni istodobno. Sposobnost održavanja ove dvojnosti („dvostruke svjesnosti”) smatra se optimalnom psihološkom prilagodbom na bolest ili krize.

“Nada sasvim sigurno nije isto što i optimizam. To nije uvjerenje da će nešto dobro završiti, nego sigurnost da nešto ima smisla, bez obzira na to kako završi.”

Václav Havel

O „dobrim” i „lošim” osjećajima

Ne postoje loši osjećaji. Svaka emocija ima svoje opravdanje i funkciju te joj treba dopustiti da bude doživljena i izražena.

Osjećaji koji se subjektivno doživljavaju kao ispravni i usklađeni dovode do veće dobrobiti, bez obzira na to smatraju li se „dobrima” ili ne.

Što je potrebno?

• Kontinuirano praćenje mentalnog zdravlja tijekom liječenja i u cjeloživotnom praćenju nakon liječenja … za osobe koje žive s rakom i nakon njega te njihove obitelji/prijatelje
• Jednostavan pristup psihosocijalnom liječenju i drugim mogućnostima podrške
• Posvećeni stručnjaci s potrebnim znanjem, vještinama i vremenom
• Programi vršnjačke podrške

Pozitivan stav nasuprot „toksičnoj pozitivnosti”

Pozitivan stav i optimizam općenito se povezuju s većom dobrobiti … ALI … kada se koriste za potiskivanje negativnih emocija, mogu nanijeti više štete nego koristi.

Imperativ da „morate biti zahvalni” može dovesti do pritiska i osjećaja krivnje. Traumatska iskustva trebaju imati svoje mjesto i s njima se treba suočiti.

Tanka granica između primjerene, zdrave obrade i emocionalnih poremećaja

Dok je tugovanje prirodan odgovor i dio života, depresija zahtijeva posebnu podršku. Razlika između tugovanja i depresije može biti nijansirana – a postoje obilježja koja vrijede za oba stanja:

Tugovanje

• Patnja je povezana s gubitkom ili odvajanjem
• Plačljivost
• Čežnja za izgubljenom osobom/funkcijom/stvari
• Praznina
• Često dolazi u valovima

Oba

• Tuga
• Gubitak interesa za aktivnosti i društveni život
• Umor
• Apetit (povećan ili smanjen)
• Spavanje (pojačano ili smanjeno)

Depresija

• Patnja je povezana s općenito sniženim raspoloženjem
• Misli o samoozljeđivanju/samoubojstvu
• Često trajno, postojano sniženo raspoloženje
• Nedostatak motivacije i energije

Tugovanje → poremećaj produženog tugovanja → depresija

Iako neće svi razviti depresivne simptome, ključno je biti svjestan te mogućnosti. Uzmite u obzir da depresija može imati različite temeljne uzroke.

Potražite stručnu pomoć

Potražite stručnu pomoć ako sljedeće traje najmanje 2 tjedna:

• Osjećate da ste zapeli u procesu nošenja sa svojom poviješću raka.
• Primjećujete velik raskorak između toga kako razmišljate o svom životu i kako se u vezi s njim osjećate.
• Osjećate pritisak da djelujete sretno i zahvalno, ali se iznutra osjećate tužno i prazno.
• „Ne bi mi smetalo da se sutra ne probudim” misao je koja vam redovito pada na pamet.
• Dugo se borite s problemima sa spavanjem.
• Osjećate se izrazito umorno bez jasnog fizičkog razloga.
• Imate osjećaj kao da ste izgradili branu protiv tuge i da, jednom kada počnete plakati, više nikada nećete moći zaustaviti suze.

U redu je tražiti pomoć!

Mogućnosti podrške

Samopomoć:

• Pripovijedanje
• Razgovori
• Grupe podrške
• Mentorski programi
• Tjelesna aktivnost/sport
• Ekspresivne umjetnosti
• Biblioterapija

Stručna terapija:

• Psihoedukacija
• Terapija usmjerena na klijenta
• Kognitivno-bihevioralna terapija
• Sistemska obiteljska terapija
• Kliničko-psihološka terapija
• Neuropsihološka terapija
• Grupna terapija
• EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju)
• ACT (terapija prihvaćanjem i posvećenošću)
• Ostalo (npr. ekspresivne terapije, art terapija, psihomotorna terapija, farmakoterapija itd.)

Što je potrebno?

• Praćenje mentalnog zdravlja tijekom liječenja i u cjeloživotnom praćenju nakon liječenja
• Jednostavan pristup psihosocijalnom liječenju

Moje pravo na tugovanje

Pacijenti, preživjeli, njegovatelji, stručnjaci – svima je dopušteno tugovati.

Tugovanje = prirodan odgovor na gubitak, koji obično uključuje osjećaje tuge, čežnje, ljutnje, krivnje, zbunjenosti i otupljenosti. To je složen i individualiziran proces koji se uvelike razlikuje od osobe do osobe. Tugovanje je potrebno kako biste mogli obraditi gubitak koji proživljavate.

Unatoč slobodi da svatko tuguje na svoj način, nedostatak društvenog prihvaćanja i razumijevanja različitih procesa tugovanja može dovesti do stigmatizacije i izolacije onih koji žaluju.

• Dopušteno mi je plakati, ali ne moram
• Dopušteno mi je osjećati ljutnju i izraziti svoje osjećaje
• Dopušteno mi je osjećati strah
• Dopušteno mi je ponovno se smijati i osjećati sreću
• Mogu imati mnogo različitih osjećaja istodobno
• Dopušteno mi je na neko vrijeme zaboraviti
• Dopušteno mi je tugovati koliko god želim
• Ne trebam osjećati krivnju
• Dopušteno mi je razgovarati o bolesti, ako to želim
• Dopušteno mi je razgovarati o svojoj tuzi, gubicima i strahovima
• Dopušteno mi je razgovarati o smrti i umiranju
• Mogu postaviti sva pitanja koja želim
• Dopušteno mi je imati malo mira i tišine
• Dopušteno mi je činiti ono što me tješi i što je dobro za mene
• Dopušteno mi je pokazati slabost
• Dopušteno mi je uzeti onoliko vremena koliko mi je potrebno

“Tuga koja ne izađe van, gnoji se. Može vas razboljeti. Tek kada je izrazimo, postaje podnošljiva.”

Dirk de Wachter, psihijatar

Kako koristiti džepne kartice

1. Držite džepne kartice lako dostupnima – bilo na svom stolu, na stalku ili u čekaonicama svoje ustanove.
2. Koristite ih kao referentni vodič pri razgovoru o mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj skrbi s pacijentima, preživjelima, obiteljima, njegovateljima, kolegama ili nastavnicima.
3. Podijelite kartice i informacije s drugima kako biste podigli svijest i započeli razgovore o važnosti podrške mentalnom zdravlju tijekom i nakon raka u dječjoj, adolescentnoj i mladoj odrasloj dobi.
4. Posjetite mrežnu stranicu navedenu na karticama kako biste pristupili dodatnim resursima i detaljnijim informacijama o mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj skrbi. Pridružite se našoj platformi kako biste se povezali s drugima.
5. Iskoristite slobodan prostor na odgovarajućoj kartici za zapisivanje bilješki ili važnih kontaktnih podataka povezanih sa službama za mentalno zdravlje ili mrežama podrške.

O ovoj publikaciji

Sve džepne kartice razvijene su u sklopu projekta EU-CAYAS-NET i revidirane u suradnji sa zagovarateljima pacijenata i zdravstvenim djelatnicima. Glavna odgovornost bila je podijeljena između Childhood Cancer International – Europe i Medical University of Vienna. Sadržaj ne pretendira na potpunost. Posljednja revizija: lipanj 2025. Džepne kartice dostupne su na više jezika.

Autori

• 10 ključnih točaka o mentalnom zdravlju: Liesa J. Weiler-Wichtl, klinička psihologinja, Austrija
• Razgovor o ozbiljnim temama: Ulrike Leiss, klinička psihologinja, Austrija. Izvori: Damm, L. et al., 2015; Stein, A. et al., 2019; Stivers, T., 2012; Skeen, J.E., & Webster, M.L., 2014
• Što činiti, a što izbjegavati u komunikaciji: Oriana Sousa, psihologinja i zagovarateljica pacijenata, Portugal
• Društvena dimenzija: Kerstin Krottendorfer, klinička socijalna radnica, Austrija; Tiago Pinto da Costa, zagovaratelj pacijenata, Portugal
• Podrška obrazovanju: Anna Zettl, zagovarateljica pacijenata, Austrija; Anika Rupprecht, psihologinja, Austrija; Ulrike Leiss, klinička psihologinja, Austrija
• Podrška karijeri: Anna Zettl, zagovarateljica pacijenata, Austrija; Anika Rupprecht, psihologinja, Austrija; Ulrike Leiss, klinička psihologinja, Austrija
• Strah i nada: Hannah Gsell, zagovarateljica pacijenata, Austrija; Ulrike Leiss, klinička psihologinja, Austrija
• Tugovanje i depresija: Alied van der Aa, psihologinja, Nizozemska
• Moje pravo na tugovanje: Sadržaj prilagođen prema Ayse Bosse (2015)

Iskreno zahvaljujemo sljedećim osobama na pažljivom pregledavanju džepnih kartica i sudjelovanju u procesu usuglašavanja: Alied van der Aa, Inga Bosch, Ania Buchacz, Tiago Pinto da Costa, Lisa Goerens, Hannah Gsell, Kerstin Krottendorfer, Ulrike Leiss, Patricia McColgan, Aoife Moggan, Marta Perez, Carina Schneider, Oriana Sousa, Zuzanna Tomasikova, Jikke Wams, Anna Zettl

Financiranje i odricanje od odgovornosti

Sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja, međutim, pripadaju isključivo autoru/autorima i ne odražavaju nužno stavove i mišljenja Europske unije ili Europske izvršne agencije za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HaDEA). Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.