Protokoli za mjerenje kvalitete života, tjelesne spremnosti i životnih stilova mladih osoba koje žive s rakom i nakon njega

Pojedinosti o dokumentu

1. Svrha i opseg

Ovaj protokol pruža standardizirani i prilagodljivi okvir za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem, tjelesne spremnosti i životnih navika među mladim ljudima koji žive s rakom i nakon raka unutar mreže YARN. Namijenjen je podršci usklađenoj procjeni među partnerima, uz omogućavanje prilagodbi specifičnih za dob, kontekst i sigurnost u skladu s obilježjima sudionika, okruženjima procjene i raspoloživim resursima.

Protokol je strukturiran prema dvjema glavnim ciljnim skupinama. Za potrebe ovog protokola, mlade odrasle osobe definiraju se kao osobe u dobi od 18 do 39 godina, dok se adolescenti definiraju kao osobe u dobi od 14 do 17 godina. Sudionici trebaju slijediti okvir procjene koji odgovara njihovoj dobi u vrijeme procjene. Prvo, protokol uključuje okvir procjene za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon raka, koji obuhvaća i online procjenu temeljenu na upitnicima i terensku procjenu tjelesne spremnosti uživo. Drugo, uključuje okvir procjene specifičan za adolescente, također podijeljen na online i komponente uživo, uz primjenu instrumenata primjerenih dobi i preporuka za testiranje tjelesne spremnosti za ovu dobnu skupinu.

Sigurnosna razmatranja, kontraindikacije i moguće prilagodbe integrirani su kroz cijeli protokol gdje je to relevantno, a također su obrađeni u posebnom odjeljku. Time se osigurava da se predložene procjene mogu fleksibilno provoditi u različitim kontekstima, uključujući sudionike s ograničenjima povezanima s liječenjem te kliničkim ili funkcionalnim ograničenjima.

Ovaj protokol ne propisuje određene vremenske točke procjene. Kada su planirane ponovljene procjene, vrijeme provedbe procjena treba odrediti u skladu s ciljevima i kontekstom provedbe relevantne aktivnosti YARN. Ovisno o aktivnosti, procjene se mogu planirati, primjerice, na početku, nakon intervencije ili razdoblja povezanog s liječenjem ili tijekom praćenja.

2. Mladi odrasli koji žive s rakom i nakon raka

Ovaj odjeljak predstavlja preporučeni okvir procjene za mlade odrasle osobe u dobi od 18 do 39 godina koje žive s rakom i nakon raka. Predložena procjena kombinira samoprijavljene online upitnike i, gdje je to izvedivo, terenske testove tjelesne spremnosti koji se provode uživo. Ova struktura ima za cilj pružiti sveobuhvatnu, ali izvedivu procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem, životnih navika i tjelesne spremnosti, uz omogućavanje prilagodbi prema kliničkom statusu sudionika, funkcionalnom kapacitetu i lokalnom kontekstu provedbe.

Kako bi se smanjilo opterećenje sudionika, osobito kod sudionika koji osjećaju umor, kognitivne poteškoće ili druge simptome povezane s liječenjem, online procjena po potrebi se može dovršiti u više navrata. Sudionicima treba omogućiti da pauziraju i nastave ispunjavanje kad god je to tehnički izvedivo. Kada postoji zabrinutost zbog opterećenja sudionika, neobavezne dopunske mjere mogu se izostaviti, a prioritet dati najrelevantnijim preporučenim mjerama u skladu s ciljevima procjene. Sve prilagodbe baterije procjene treba dokumentirati kako bi se poduprla usporedivost među lokacijama i vremenskim točkama procjene.

2.1 Online procjena

Online procjena uključuje samoprijavljene mjere za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem, životnih navika, mentalnog zdravlja i tjelesne spremnosti prema vlastitoj procjeni kod mladih odraslih osoba koje žive s rakom i nakon raka. Prioritet treba dati validiranim instrumentima s dostupnim prijevodima, uzimajući u obzir izvedivost, opterećenje sudionika i zahtjeve licenciranja. Preporučene online mjere opisane su u nastavku.

2.1.1 Sociodemografski podaci i podaci povezani s rakom

Za prikupljanje minimalnih informacija potrebnih za opis sudionika i tumačenje ishoda kvalitete života povezane sa zdravljem, životnih navika i tjelesne spremnosti treba se koristiti kratak ad hoc upitnik. Ovaj odjeljak treba biti prikladan za online ispunjavanje i usklađen s načelima Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), uključujući minimizaciju podataka, povjerljivost i prikupljanje samo nužnih informacija.

• Preporučene sociodemografske varijable uključuju: dob ili datum rođenja, spol dodijeljen pri rođenju, rodni identitet gdje je primjenjivo, zemlju prebivališta, obrazovanje, status zaposlenja ili studiranja, status povratka na posao ili studij i povezane poteškoće gdje je relevantno, životnu situaciju i relevantne socioekonomske pokazatelje, uključujući financijske poteškoće povezane s rakom i njegovim liječenjem gdje je primjereno.
• Preporučene varijable povezane s rakom uključuju: vrstu raka, datum ili dob pri dijagnozi, stadij pri dijagnozi ako je poznat, povijest liječenja, trenutačni status bolesti ili liječenja, kasne posljedice liječenja, komorbiditete, trenutačna funkcionalna ograničenja i sve liječničke preporuke u vezi s tjelesnom aktivnošću ili vježbanjem.

Budući da se informacije povezane s rakom i druge zdravstveno povezane varijable prema GDPR-u smatraju osjetljivim osobnim podacima, završni upitnik treba jasno odrediti koje su stavke obavezne, a koje neobavezne. Osjetljive stavke treba ograničiti na one koje su nužne za svrhu procjene, a gdje je primjereno treba razmotriti opcije odgovora poput “radije ne bih odgovorio/la” ili “ne znam”. S obzirom na osjetljivu prirodu pitanja povezanih s rakom, osoblje koje uvodi ovaj dio procjene treba istaknuti da prisjećanje dijagnoze, povijesti liječenja ili kasnih posljedica nekim sudionicima može biti emocionalno teško. Sudionike treba podsjetiti da mogu pauzirati procjenu, preskočiti pojedina pitanja ili odustati u bilo kojem trenutku bez navođenja razloga. Konačan popis stavki, opcije odgovora i postupke zaštite podataka treba definirati svaki provedbeni partner u skladu s lokalnim etičkim, pravnim i institucionalnim zahtjevima.

2.1.2 Kvaliteta života

Upitnik EuroQol five-dimension, five-level questionnaire (EQ-5D-5L) (Herdman et al., 2011) generički je instrument za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem koji se sastoji od dva dijela: opisnog sustava i vizualne analogne skale (EQ VAS). Opisni sustav procjenjuje pet dimenzija: pokretljivost, samozbrinjavanje, uobičajene aktivnosti, bol/nelagodu i tjeskobu/depresiju. Svaka dimenzija ocjenjuje se pomoću pet razina težine, od bez problema do izrazitih problema. EQ VAS bilježi sudionikovu samoprocjenu zdravlja na ljestvici od 0 do 100, pri čemu viši rezultati upućuju na bolje percipirano zdravlje. Odgovori se mogu koristiti za izradu zdravstvenog profila i, gdje su dostupni skupovi vrijednosti specifični za pojedinu zemlju, indeksnog rezultata. EQ-5D-5L nema jedinstvenu univerzalnu kliničku graničnu vrijednost. Rezultate stoga treba tumačiti koristeći opisni zdravstveni profil, rezultat EQ VAS-a i, gdje je relevantno, indeksne vrijednosti specifične za zemlju ili referentne podatke populacije. Upitniku se može pristupiti ovdje.

The European Organisation for Research and Treatment of Cancer Quality of Life Questionnaire Core 30 (EORTC QLQ-C30) (Aaronson et al., 1993) upitnik je kvalitete života specifičan za onkološke bolesnike, razvijen za osobe s rakom. Sadrži 30 stavki koje obuhvaćaju globalni zdravstveni status/kvalitetu života, funkcionalne domene, ljestvice simptoma i pojedinačne simptome. Funkcionalne ljestvice uključuju tjelesno, ulogovno, emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje. Ljestvice simptoma uključuju umor, bol i mučninu/povraćanje, zajedno s dodatnim stavkama kao što su dispneja, nesanica, gubitak apetita, zatvor, proljev i financijske poteškoće. Rezultati se transformiraju na ljestvicu od 0 do 100 prema EORTC priručniku za bodovanje. Viši rezultati na ljestvicama globalnog zdravstvenog statusa i funkcioniranja upućuju na bolju kvalitetu života ili bolje funkcioniranje, dok viši rezultati na ljestvicama simptoma upućuju na veće opterećenje simptomima.

Pragovi kliničke važnosti dostupni su za pojedinačne ljestvice funkcioniranja i simptoma EORTC QLQ-C30 (Giesinger et al., 2020). Ti pragovi mogu pomoći u prepoznavanju klinički važnih problema, ali ih treba tumačiti zajedno s kliničkim kontekstom sudionika i ne smiju se koristiti kao samostalni dijagnostički kriteriji.

Za ponovljene procjene dostupne su minimalno važne razlike koje podupiru tumačenje promjena tijekom vremena. Budući da se te vrijednosti razlikuju ovisno o ljestvici, smjeru promjene i populaciji oboljeloj od raka, korisnici pri primjeni pragova ili tumačenju longitudinalnih promjena trebaju konzultirati relevantne EORTC izvore za tumačenje i publikacije specifične za pojedine vrste raka (Musoro et al., 2023).

Pristup EORTC QLQ-C30 zahtijeva registraciju i dopuštenje putem službene mrežne stranice EORTC Quality of Life Group. Akademska uporaba je besplatna, iako je za svako istraživanje potrebno ishoditi dopuštenje. Upitnik se može zatražiti ovdje.

2.1.3 Životne navike

Procjena životnih navika treba obuhvatiti glavna ponašanja i percipirane zdravstveno povezane pokazatelje koji mogu biti povezani s kvalitetom života i tjelesnim funkcioniranjem kod mladih odraslih osoba koje žive s rakom i nakon raka. Preporučene domene uključuju tjelesnu aktivnost i sjedilačko ponašanje, prehrambene navike i ponašanje pri jelu, san, mentalno zdravlje i tjelesnu spremnost prema vlastitoj procjeni.

Tjelesna aktivnost i sjedilačko ponašanje

International Physical Activity Questionnaire – Short Form (IPAQ-SF) (Craig et al., 2003) samoprijavljeni je instrument osmišljen za procjenu tjelesne aktivnosti i sjedilačkog ponašanja. Obuhvaća učestalost (dani/tjedan) i trajanje (minute/dan) tjelesne aktivnosti visokog intenziteta, tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta i hodanja tijekom posljednjih sedam dana, kao i dnevno vrijeme sjedenja. Podaci o tjelesnoj aktivnosti mogu se pretvoriti u MET-minute tjedno prema službenom IPAQ protokolu bodovanja. Sudionici se mogu klasificirati kao osobe s niskom, umjerenom ili visokom razinom tjelesne aktivnosti. Umjerena razina definira se ispunjavanjem barem jednog od sljedećih kriterija: aktivnost visokog intenziteta 3 ili više dana u trajanju od najmanje 20 minuta na dan; aktivnost umjerenog intenziteta i/ili hodanje 5 ili više dana u trajanju od najmanje 30 minuta na dan; ili bilo koja kombinacija hodanja, aktivnosti umjerenog intenziteta i aktivnosti visokog intenziteta tijekom 5 ili više dana kojom se postiže najmanje 600 MET-minuta tjedno. Visoka razina definira se kao aktivnost visokog intenziteta tijekom najmanje 3 dana kojom se postiže najmanje 1,500 MET-minuta tjedno, ili bilo koja kombinacija aktivnosti tijekom 7 ili više dana kojom se postiže najmanje 3,000 MET-minuta tjedno. Sudionici koji ne ispunjavaju te kriterije klasificiraju se kao osobe s niskom razinom tjelesne aktivnosti (IPAQ Research Committee, 2005). Vrijeme provedeno u sjedilačkom ponašanju treba prikazati odvojeno kao ukupno vrijeme sjedenja, obično izraženo u satima na dan. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Prehrambene navike i ponašanje pri jelu

14-item Mediterranean Diet Adherence Screener (MEDAS) (García-Conesa et al., 2020; Martínez-González et al., 2012) kratak je samoprijavljeni upitnik osmišljen za procjenu pridržavanja mediteranskog prehrambenog obrasca. Procjenjuje učestalost i količinu ključnih skupina hrane i ponašanja karakterističnih za ovaj prehrambeni obrazac, uključujući uporabu maslinova ulja, unos voća i povrća, konzumaciju crvenog mesa, zaslađenih pića, orašastih plodova, ribe i vina. Svaka stavka boduje se s 0 ili 1 prema unaprijed definiranim graničnim kriterijima, čime se dobiva ukupan rezultat u rasponu od 0 do 14, pri čemu viši rezultati upućuju na veće pridržavanje mediteranske prehrane. Rezultati se također mogu tumačiti pomoću često primjenjivanih kategorija pridržavanja mediteranske prehrane: 0–5 bodova, nisko pridržavanje; 6–9 bodova, umjereno pridržavanje; i 10–14 bodova, visoko pridržavanje (García-Conesa et al., 2020). Te kategorije treba koristiti kao opisne pokazatelje pridržavanja prehrambenog obrasca, a ne kao kliničke dijagnostičke pragove. Upitnik je dostupan kao Tablica 1 u izvornoj publikaciji o validaciji, kojoj se može pristupiti ovdje.

21-item Three-Factor Eating Questionnaire (TFEQ-R21) (Cappelleri et al., 2009; Stunkard & Messick, 1985) samoprijavljeni je upitnik osmišljen za procjenu ponašanja pri jelu kroz tri domene: kognitivna restrikcija, nekontrolirano jedenje i emocionalno jedenje. Instrument sadrži 21 stavku koje procjenjuju različite aspekte ponašanja pri jelu, kao što su svjesna kontrola unosa hrane, sklonost prejedanju kao odgovor na gubitak kontrole i jedenje kao odgovor na negativne emocije. Stavke se boduju prema uputama za bodovanje upitnika, a rezultati po domenama mogu se transformirati na ljestvicu od 0 do 100, pri čemu viši rezultati upućuju na izraženiju prisutnost svake dimenzije ponašanja pri jelu. Iako se široko koristio u istraživanjima koja uključuju populacije s debljinom i uzorke s različitim kategorijama tjelesne mase, može se razmotriti kao neobavezna dopunska mjera kada je ponašanje pri jelu od posebnog interesa. TFEQ-R21 može se samostalno ispunjavati online kao dio proširene baterije procjene životnih navika. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Kvaliteta spavanja

Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) (Buysse et al., 1989) sadrži 19 samoprocjenskih stavki i osmišljen je za procjenu kvalitete spavanja i poremećaja spavanja tijekom prethodnog mjeseca. Dodatne stavke za partnera koji dijeli krevet ili cimera mogu se prikupiti, ali nisu uključene u globalni rezultat.

Sedam komponenti su subjektivna kvaliteta spavanja, latencija usnivanja, trajanje spavanja, uobičajena učinkovitost spavanja, poremećaji spavanja, uporaba lijekova za spavanje i dnevna disfunkcija. Svaka komponenta boduje se od 0 do 3, a zbroj komponenti daje globalni rezultat u rasponu od 0 do 21, pri čemu viši rezultati upućuju na lošiju kvalitetu spavanja. Globalni rezultat viši od 5 često se koristi kao pokazatelj loše kvalitete spavanja i može identificirati sudionike sa značajnim poteškoćama sa spavanjem. Taj prag treba tumačiti kao pokazatelj probira, a ne kao dijagnostički kriterij. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Mentalno zdravlje

Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS) (Zigmond & Snaith, 1983) samoprijavljeni je upitnik od 14 stavki osmišljen za procjenu simptoma anksioznosti i depresije, osobito kod osoba s tjelesnim zdravstvenim stanjima. Uključuje dvije podljestvice od po 7 stavki: HADS-Anxiety i HADS-Depression. Svaka stavka boduje se od 0 do 3, čime se dobiva rezultat od 0 do 21 za svaku podljestvicu, pri čemu viši rezultati upućuju na veću težinu simptoma. Za svaku podljestvicu, rezultati od 0 do 7 obično se tumače kao normalni, rezultati od 8 do 10 kao granično abnormalni, a rezultati od 11 do 21 kao abnormalni. Te kategorije treba koristiti kao pokazatelje probira i ne treba ih same po sebi tumačiti kao kliničku dijagnozu. HADS je instrument zaštićen autorskim pravima. Informacije o licenciranju i pristupu treba pribaviti putem službenog HADS licencnog kanala.

Perceived Stress Scale – 14 items (PSS-14) (Cohen et al., 1983) samoprijavljeni je upitnik osmišljen za procjenu stupnja u kojem pojedinci situacije u svojem životu doživljavaju stresnima. Procjenjuje osjećaje nepredvidivosti, nedostatka kontrole i preopterećenosti tijekom prethodnog mjeseca. Svaka stavka ocjenjuje se na Likertovoj ljestvici od 5 stupnjeva u rasponu od 0 (“nikad”) do 4 (“vrlo često”), čime se dobiva ukupan rezultat u rasponu od 0 do 56. Viši rezultati upućuju na veći percipirani stres. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Kad je smanjenje opterećenja sudionika prioritet, verzija ljestvice od 10 stavki (PSS-10) može se razmotriti kao izvediva alternativa (Cohen & Williamson, 1988). PSS-10 slijedi isti format odgovora i daje ukupan rezultat u rasponu od 0 do 40. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Tjelesna spremnost prema vlastitoj procjeni

International Fitness Scale (IFIS) (Ortega et al., 2011, 2013) kratak je samoprijavljeni upitnik osmišljen za procjenu tjelesne spremnosti prema vlastitoj procjeni. Uključuje pet stavki koje obuhvaćaju ukupnu tjelesnu spremnost, kardiorespiratornu spremnost, mišićnu snagu, brzinu-agilnost i fleksibilnost. Od sudionika se traži da ocijene svoju trenutačnu razinu tjelesne spremnosti u usporedbi sa svojim prijateljima. Svaka stavka ocjenjuje se na Likertovoj ljestvici od 5 stupnjeva, u rasponu od vrlo loše do vrlo dobre. Viši rezultati upućuju na bolju tjelesnu spremnost prema vlastitoj procjeni u odgovarajućoj domeni. Stavke treba tumačiti odvojeno, jer ljestvica nema standardni ukupni zbrojni rezultat. IFIS pruža izvediv online pokazatelj percipiranog statusa tjelesne spremnosti i može nadopuniti objektivno mjerenu tjelesnu spremnost kada je dostupna procjena uživo. Upitniku se može pristupiti ovdje.

Sve jezične verzije i verzije za različite populacijske skupine mogu se pronaći na službenoj IFIS mrežnoj stranici.

2.2 Procjena tjelesne spremnosti uživo

Procjena uživo ima za cilj nadopuniti samoprijavljene informacije terenskim mjerama sastava tijela i tjelesne spremnosti povezane sa zdravljem kod mladih odraslih osoba koje žive s rakom i nakon raka. Predložene mjere i testovi odabrani su uzimajući u obzir izvedivost, minimalne zahtjeve za opremom i primjenjivost u različitim okruženjima partnera.

Gdje je izvedivo i primjereno, prije testova tjelesne spremnosti treba procijeniti visinu i tjelesnu masu. Dodatne mjere sastava tijela, poput opsega struka ili mjera dobivenih bioelektričnom impedancijom, također se mogu uključiti kada su dostupni odgovarajuća oprema, osposobljeno osoblje i lokalni postupci.

Procjena tjelesne mase i sastava tijela nekim sudionicima može biti emocionalno osjetljiva, osobito onima koji su doživjeli promjene tjelesne mase, izgleda ili sastava tijela povezane s liječenjem. Osoblje treba ove mjere predstaviti obzirno, objasniti njihovu svrhu, osigurati odgovarajuću privatnost i podsjetiti sudionike da mogu odbiti bilo koju pojedinu mjeru.

Testiranje uživo treba provoditi samo kada su dostupni odgovarajući prostor, oprema, osposobljeno osoblje i osnovni sigurnosni postupci. Pri konačnom odabiru mjera i testova treba uzeti u obzir klinički status sudionika, funkcionalni kapacitet, umor, simptome i lokalne sigurnosne postupke.

Kada se u istoj sesiji provodi više testova, preporučeni redoslijed je prvo mjere sastava tijela, zatim funkcionalni testovi niskog intenziteta, testovi snage i na kraju kardiorespiratorna spremnost, kada se koriste maksimalni ili submaksimalni testovi trčanja.

Sastav tijela

Visinu i tjelesnu masu treba procijeniti radi izračuna indeksa tjelesne mase (BMI). Visinu treba mjeriti bez obuće pomoću stadiometra, a tjelesnu masu pomoću kalibrirane vage, pri čemu sudionik treba nositi laganu odjeću (World Health Organization, 1995). BMI treba izračunati kao tjelesnu masu u kilogramima podijeljenu s kvadratom visine u metrima (kg/m²). Dodatne mjere, poput opsega struka ili sastava tijela dobivenog bioelektričnom impedancijom, mogu se uključiti kada su dostupni odgovarajuća oprema, osposobljeno osoblje i lokalni postupci, ali nisu obavezne unutar osnovne procjene.

BMI treba tumačiti kao praktičan pokazatelj tjelesne veličine i statusa tjelesne mase, a ne kao izravnu mjeru tjelesne masti ili dijagnostičku mjeru debljine. Budući da ne razlikuje masno tkivo od mišićne ili koštane mase, vrijednosti BMI-ja treba tumačiti zajedno s kliničkim kontekstom sudionika, funkcionalnim statusom i, gdje su dostupne, dopunskim mjerama poput opsega struka ili sastava tijela dobivenog bioelektričnom impedancijom (National Institute for Health and Care Excellence, 2025).

Uobičajena i brza brzina hoda

Brzinu hoda treba procijeniti pomoću testa hoda na 6 m (Kim et al., 2016). Od sudionika će se tražiti da hodaju označenu udaljenost od 6 m svojim uobičajenim, ugodnim tempom te, u zasebnom pokušaju, što je brže moguće bez trčanja. Vrijeme potrebno za prelazak udaljenosti od 6 m bilježit će se u sekundama pomoću štoperice. Za svaki uvjet treba provesti najmanje dva pokušaja, a zadržati najbolje vrijeme za uobičajenu i brzu brzinu hoda. Brzina hoda izračunavat će se u metrima u sekundi (m/s), pri čemu više vrijednosti upućuju na bolju izvedbu hoda. Postavljanje testa hoda na 6 m prikazano je na Slici 1.

Slika 1. Postavljanje testa hoda na šest metara.

Funkcionalna pokretljivost

Funkcionalnu pokretljivost, uključujući dinamičku ravnotežu i kretanje povezano s agilnošću, treba procijeniti pomoću Timed Up and Go testa (TUG) (Podsiadlo & Richardson, 1991). Od sudionika se traži da započnu sjedeći na stabilnoj stolici, s leđima naslonjenima na stolicu i stopalima položenima ravno na pod. Na signal “kreni” ustaju, hodaju 3 m sigurnim i ugodnim tempom, okreću se oko oznake, vraćaju se do stolice i ponovno sjedaju. Vrijeme potrebno za izvršenje zadatka bilježi se u sekundama pomoću štoperice, pri čemu niže vrijednosti upućuju na bolju funkcionalnu pokretljivost. Postupak Timed Up and Go testa prikazan je na Slici 2.

Slika 2. Postavljanje Timed Up and Go testa.

Snaga donjeg dijela tijela

Funkcionalnu snagu donjeg dijela tijela treba procijeniti pomoću 30-sekundnog testa ustajanja sa stolice (Jones et al., 1999), terenskog funkcionalnog testa koji je također primijenjen kod onkoloških bolesnika i osoba koje su preboljele rak (Bowman et al., 2023). Od sudionika se traži da sjede na sredini stabilne stolice, ravnih leđa, sa stopalima položenima ravno na pod i rukama prekriženima na prsima. Na signal “kreni” potpuno ustaju i ponovno sjedaju što je više puta moguće unutar 30 sekundi, bez korištenja ruku za pomoć. Bilježi se ukupan broj pravilno izvedenih ustajanja, pri čemu više vrijednosti upućuju na bolju funkcionalnu snagu donjeg dijela tijela. 30-sekundni test ustajanja sa stolice prikazan je na Slici 3.

Slika 3. 30-sekundni test ustajanja sa stolice.

Snaga gornjeg dijela tijela

Izometrijsku mišićnu snagu gornjeg dijela tijela treba procijeniti pomoću testa snage stiska šake s kalibriranim ručnim dinamometrom (Cantarero-Villanueva et al., 2012; Roberts et al., 2011). Od sudionika se traži da stoje ili, prema potrebi, sjede, s rukom ispruženom uz tijelo, zapešćem u neutralnom položaju i bez oslanjanja ruke na trup. Hvat dinamometra treba prilagoditi veličini šake sudionika prema uputama uređaja. Sudionicima se daje uputa da stisnu dinamometar što je jače moguće tijekom 3–5 sekundi. Svatkom rukom treba provesti najmanje dva pokušaja, naizmjenično mijenjajući strane i uz kratak odmor između pokušaja. Najviša dobivena vrijednost za svaku ruku bilježi se u kilogramima, pri čemu više vrijednosti upućuju na veću izometrijsku snagu gornjeg dijela tijela. Preporučeni položaj za testiranje snage stiska šake prikazan je na Slici 4.

Slika 4. Položaj za test snage stiska šake.

Funkcionalni kapacitet opterećenja

Funkcionalni kapacitet opterećenja treba procijeniti pomoću 6-minutnog testa hoda (6MWT) u skladu sa standardnim preporukama (Crapo et al., 2002). 6MWT pruža terensku mjeru submaksimalnog funkcionalnog kapaciteta opterećenja. Iako je izvedba pod utjecajem kardiorespiratorne spremnosti, test se ne smije tumačiti kao izravna mjera maksimalne kardiorespiratorne spremnosti ili vršnog unosa kisika. Od sudionika se traži da tijekom 6 minuta hodaju naprijed-natrag ravnom i pravocrtno označenom stazom za hodanje duljine 30 m, prelazeći što je moguće veću udaljenost brzim, ali sigurnim tempom hoda. Mjesta okretanja trebaju biti označena čunjevima, a staza označena u pravilnim razmacima kako bi se olakšalo bilježenje udaljenosti. Trčanje nije dopušteno. Sudionici mogu usporiti, stati ili se odmoriti ako je potrebno te nastaviti hodati kada to mogu. Treba pružiti standardizirane upute i ohrabrenja. Ukupna udaljenost prijeđena na kraju 6 minuta bilježi se u metrima, pri čemu više vrijednosti upućuju na bolji funkcionalni kapacitet opterećenja. Slika 5 prikazuje stazu za 6MWT.

Slika 5. Staza za šestominutni test hoda.

Tumačenje rezultata sastava tijela i tjelesne spremnosti

Za mlade odrasle osobe, BMI se može tumačiti prema klasifikaciji odraslih Svjetske zdravstvene organizacije: pothranjenost (<18.5 kg/m²), normalna tjelesna masa (18.5–24.9 kg/m²), prekomjerna tjelesna masa (25.0–29.9 kg/m²) i debljina (≥30.0 kg/m²) (World Health Organization, 2000). BMI treba tumačiti kao praktičan pokazatelj tjelesne veličine i statusa tjelesne mase, a ne kao izravnu mjeru tjelesne masti ili dijagnostičku mjeru debljine.

Gdje se procjenjuje opseg struka, on se može tumačiti kao pokazatelj centralne adipoznosti i kardiometaboličkog rizika. Za odrasle osobe europskog podrijetla, vrijednosti opsega struka od 94 do <102 cm kod muškaraca i od 80 do <88 cm kod žena upućuju na povećan kardiometabolički rizik, dok vrijednosti od ≥102 cm kod muškaraca i ≥88 cm kod žena upućuju na znatno povećan rizik (Lean et al., 1995; World Health Organization, 2011). Ti pragovi možda nisu primjereni za sve etničke skupine i treba ih tumačiti zajedno s BMI-jem, sastavom tijela, kliničkom anamnezom i čimbenicima povezanima s liječenjem.

Gdje se procjenjuje sastav tijela dobiven bioelektričnom impedancijom, postotak tjelesne masti i povezani pokazatelji mogu se tumačiti prema referentnim kategorijama specifičnima za dob i spol koje daje proizvođač uređaja ili drugi validirani referentni izvor. Neki Tanita uređaji koriste referentne raspone izvedene iz rada Gallagher et al. (2000). Te vrijednosti treba smatrati opisnim referentnim kategorijama, a ne dijagnostičkim pragovima, osobito kod mladih osoba koje žive s rakom i nakon raka, kod kojih hidracijski status, učinci povezani s liječenjem i promjene nemasne mase mogu utjecati na procjene dobivene bioelektričnom impedancijom.

Za uobičajenu i brzu brzinu hoda ne preporučuje se univerzalna klinička granična vrijednost za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon raka. Nedavne referentne vrijednosti dostupne su za naizgled zdrave odrasle osobe i potvrđuju da brzina hoda varira ovisno o dobi i spolu (Andrews et al., 2023). Budući da ovaj protokol koristi udaljenost hoda od 6 m, rezultate treba oprezno tumačiti u odnosu na simptome, funkcionalna ograničenja i promjene tijekom vremena.

Za Timed Up and Go test treba uzeti u obzir referentne vrijednosti specifične za dob, gdje su dostupne. Prosječna vremena izvođenja kod odraslih u dobi od 20 do 59 godina kreću se od približno 7.5 sekundi u odraslih u dobi 20–29 godina do 8.5 sekundi u odraslih u dobi 50–59 godina (Kear et al., 2017).

Za 30-sekundni test ustajanja sa stolice, normativni podaci za zdrave mlade odrasle osobe su ograničeni. U uzorku odraslih u dobi od 19 do 35 godina, prosječna izvedba iznosila je 33.0 ± 5.4 ponavljanja (Lein et al., 2022). Ta se vrijednost može koristiti kao široka opisna referenca za mlađe odrasle osobe kada su visina stolice i postupci testiranja usporedivi, osobito kada se koristi visina stolice od približno 45 cm i sličan protokol s prekriženim rukama. Za odrasle izvan ovog dobnog raspona rezultate prvenstveno treba tumačiti u odnosu na simptome, funkcionalna ograničenja i promjene tijekom vremena.

Međunarodne referentne vrijednosti specifične za dob i spol za snagu stiska šake kod odraslih u dobi od 20 godina i starijih dostupne su od konzorcija iGRIPS (Tomkinson et al., 2025). Te vrijednosti mogu poduprijeti opisno tumačenje izvedbe stiska šake, ali ih ne treba smatrati kliničkim dijagnostičkim pragovima.

Za šestominutni test hoda dostupne su referentne vrijednosti temeljene na percentilima za naizgled zdrave odrasle osobe u dobi od 18 do 80 godina (Dourado et al., 2021). Te vrijednosti klasificiraju izvedbu od vrlo niske, ispod 5. percentila, do superiorne, iznad 95. percentila, i mogu poduprijeti opisno tumačenje kada je protokol testiranja usporediv. Ne treba ih smatrati kliničkim dijagnostičkim pragovima za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon raka. U svim terenskim testovima tjelesne spremnosti ponovljena procjena primjenom istog standardiziranog protokola može biti osobito korisna za praćenje individualnog funkcionalnog napretka, stabilnosti ili pogoršanja.

3. Adolescenti koji žive s rakom i nakon raka

Ovaj odjeljak predstavlja preporučeni okvir procjene za adolescente u dobi od 14 do 17 godina koji žive s rakom i nakon raka. Predložena procjena kombinira internetske upitnike koje samostalno ispunjavaju sudionici, prilagođene dobi, i, gdje je izvedivo, terenske testove tjelesne spremnosti koji se provode uživo. Cilj je ove strukture pružiti sveobuhvatnu, ali izvedivu procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem, životnih navika i tjelesne spremnosti, uzimajući u obzir razvojni stadij, klinički status, funkcionalni kapacitet i lokalni kontekst provedbe.

Ista razmatranja u vezi s opterećenjem sudionika opisana za mlade odrasle osobe također se primjenjuju na adolescente. Konkretno, internetska procjena može se dovršiti tijekom više od jednog navrata kada umor, kognitivne poteškoće ili drugi simptomi povezani s liječenjem utječu na dovršavanje. Sudionicima treba omogućiti da naprave stanku i nastave kad god je to tehnički izvedivo, a sve prilagodbe baterije procjene treba dokumentirati kako bi se podržala usporedivost među centrima i vremenskim točkama procjene. Kada je opterećenje sudionika razlog za zabrinutost, opcionalne komplementarne mjere mogu se izostaviti, a najrelevantnije preporučene mjere dati prioritet prema ciljevima procjene.

3.1 Internetska procjena

Internetska procjena uključuje samoprocjenske mjere prilagođene dobi za evaluaciju kvalitete života povezane sa zdravljem, životnih navika, mentalnog zdravlja i samoprocijenjene tjelesne spremnosti kod adolescenata koji žive s rakom i nakon raka. Prednost treba dati validiranim instrumentima s dostupnim prijevodima, uzimajući u obzir razvojnu primjerenost, opterećenje sudionika i zahtjeve licenciranja. Preporučene internetske mjere opisane su u nastavku.

3.1.1 Sociodemografski i podaci povezani s rakom

Treba prikupiti iste temeljne sociodemografske i podatke povezane s rakom kao i za mlade odrasle osobe, uz korištenje formulacija i ponuđenih odgovora primjerenih dobi. Kod adolescenata dodatnu pozornost treba posvetiti razini školovanja, obiteljskom kontekstu i potrebi za podrškom roditelja ili skrbnika pri ispunjavanju pitanja povezanih s medicinskim podacima ili liječenjem.

Pitanja koja se odnose na osobne percepcije, životne navike i dobrobit adolescent treba ispunjavati kad god je to moguće. Roditelji ili skrbnici mogu po potrebi pomoći pri ispunjavanju podataka povezanih s rakom, povijesti liječenja ili drugih medicinskih pojedinosti.

Kao i u procjeni mladih odraslih osoba, završni upitnik treba razlikovati obvezne i opcionalne stavke, osobito za osjetljive zdravstveno povezane informacije, te treba uključivati ponuđene odgovore kao što su “Ne znam”, “nije primjenjivo” ili “radije ne bih odgovorio/la”, prema potrebi.

3.1.2 Kvaliteta života povezana sa zdravljem

KIDSCREEN-27 (Ravens-Sieberer et al., 2014) treba koristiti za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem kod adolescenata koji žive s rakom i nakon raka. To je samoprocjenski upitnik osmišljen za djecu i adolescente u dobi od 8 do 18 godina. Upitnik uključuje 27 stavki grupiranih u pet dimenzija: tjelesna dobrobit, psihološka dobrobit, autonomija i odnosi s roditeljima, socijalna podrška i vršnjaci te školsko okruženje. Stavke se ocjenjuju na Likertovoj ljestvici od 5 stupnjeva, a viši rezultati upućuju na bolju kvalitetu života povezanu sa zdravljem unutar svake dimenzije.

KIDSCREEN-27 ne daje jedan ukupni rezultat ni univerzalni klinički granični prag. Svaku dimenziju treba tumačiti zasebno, po mogućnosti koristeći dostupne referentne vrijednosti specifične za dob, spol i zemlju te standardizirane T-vrijednosti. Upute za bodovanje, postupci izračuna T-vrijednosti i referentne vrijednosti dostupni su putem resursa za analizu KIDSCREEN-a i priručnika za provedbu na službenoj mrežnoj stranici KIDSCREEN-a. Upitnik i dostupne jezične verzije dostupni su na službenoj mrežnoj stranici KIDSCREEN-a.

Kada je procjena kvalitete života povezane sa zdravljem specifična za rak relevantna za ciljeve evaluacije i kada opterećenje sudionika to dopušta, PedsQL 3.0 Cancer Module (Teen Form, 13–18 years) može se razmotriti kao opcionalna komplementarna mjera uz KIDSCREEN-27 (Ewing et al., 2009; Varni et al., 2002).

3.1.3 Životne navike

Procjena životnih navika treba obuhvatiti glavna zdravstveno povezana ponašanja i percipirane pokazatelje koji mogu biti povezani s kvalitetom života, razvojem i tjelesnim funkcioniranjem kod adolescenata koji žive s rakom i nakon raka. Preporučene domene uključuju tjelesnu aktivnost i sedentarna ponašanja, prehrambene navike, spavanje, mentalno zdravlje i samoprocijenjenu tjelesnu spremnost.

Tjelesna aktivnost i sedentarna ponašanja

Za adolescente u dobi od 15 godina i starije, tjelesnu aktivnost treba procijeniti pomoću International Physical Activity Questionnaire – Short Form (IPAQ-SF) (Craig et al., 2003), kako je opisano u odjeljku 2.1.3 za mlade odrasle osobe. Upitnik procjenjuje hodanje te tjelesnu aktivnost umjerenog i snažnog intenziteta provedenu tijekom prethodnih sedam dana i omogućuje izražavanje tjelesne aktivnosti u MET-minutama tjedno prema protokolu bodovanja IPAQ-a. Upitnik je dostupan ovdje.

Za adolescente mlađe od 15 godina, tjelesnu aktivnost treba procijeniti pomoću Physical Activity Questionnaire for Older Children (PAQ-C) (Janz et al., 2008). PAQ-C je samoprocjenski upitnik sa sedmodnevnim prisjećanjem, osmišljen za procjenu opće razine tjelesne aktivnosti kod djece. Uključuje pitanja o sudjelovanju u sportskim i slobodnim aktivnostima, satovima tjelesnog odgoja, školskim odmorima, vremenu za ručak, aktivnosti nakon škole, večernjoj aktivnosti i aktivnosti vikendom. Odgovori se boduju na ljestvici od 5 stupnjeva, pri čemu više vrijednosti upućuju na višu prijavljenu opću razinu tjelesne aktivnosti. Ukupni rezultat treba izračunati prema službenim uputama za bodovanje (Kowalski et al., 2004). PAQ-C daje pokazatelj općeg sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti, a ne precizno trajanje aktivnosti, potrošnju energije ili usklađenost s preporukama za tjelesnu aktivnost. Upitnik i upute za bodovanje dostupni su u priručniku PAQ-C/PAQ-A (Kowalski et al., 2004).

Sedentarno ponašanje u slobodno vrijeme treba procijeniti pomoću Youth Leisure-time Sedentary Behavior Questionnaire (YLSBQ) (Cabanas-Sánchez et al., 2018). YLSBQ je samoprocjenski upitnik od 12 stavki, osmišljen za procjenu vremena provedenog u širokom rasponu sedentarnog ponašanja u slobodno vrijeme tijekom prethodnog tjedna. Za svako ponašanje sudionici zasebno navode procijenjeno prosječno vrijeme za tipičan radni dan i tipičan dan vikenda. Upitnik obuhvaća aktivnosti kao što su gledanje televizije, videa ili DVD-a; igranje računalnih ili videoigara; korištenje interneta za slobodno vrijeme; pisanje domaće zadaće ili učenje sa i bez računala; čitanje iz užitka; sjedenje i razgovor s obitelji ili prijateljima; slušanje glazbe; korištenje telefona ili slanje poruka; sjedenje radi odmora; kognitivni hobiji; i putovanje motoriziranim prijevozom. Prosječno dnevno vrijeme za svako ponašanje može se izračunati pomoću sljedeće formule: [(vrijeme radnim danom × 5) + (vrijeme danom vikenda × 2)] / 7. Ukupno sedentarno ponašanje u slobodno vrijeme zatim se može procijeniti zbrajanjem vremena prijavljenog za svih 12 sedentarnjih ponašanja. Više vrijednosti upućuju na dulje prijavljeno vrijeme provedeno u sedentarnom ponašanju. Ukupno i domenski specifično sedentarno vrijeme treba tumačiti deskriptivno i, kada su dostupne ponovljene procjene, u odnosu na promjene unutar istog sudionika tijekom vremena. Upitnik je dostupan kao Dodatak A u dopunskom materijalu izvornog validacijskog članka i zahtijeva akademski ili institucionalni pristup.

Prehrambene navike

Prehrambene navike treba procijeniti pomoću Mediterranean Diet Quality Index for Children and Adolescents (KIDMED) (Serra-Majem et al., 2004). KIDMED je samoprocjenski upitnik od 16 stavki, osmišljen za procjenu pridržavanja mediteranskog obrasca prehrane kod djece i adolescenata. Upitnik uključuje stavke s odgovorima da/ne koje se odnose na ključne odabire hrane i prehrambene navike, kao što su konzumacija voća i povrća, ribe, mahunarki, žitarica, mliječnih proizvoda, orašastih plodova, uporaba maslinova ulja, navike doručkovanja, konzumacija brze hrane te unos slatkiša ili komercijalno pečenih proizvoda. Dvanaest stavki odražava prehrambene navike usklađene s mediteranskim obrascem i boduju se s +1 kada su potvrđene, dok četiri stavke odražavaju manje povoljne navike i boduju se s −1 kada su potvrđene. Ukupni rezultat kreće se od −4 do 12, pri čemu viši rezultati upućuju na veće pridržavanje mediteranske prehrane. Rezultati od 3 ili manje obično se tumače kao nisko pridržavanje, rezultati od 4 do 7 kao srednje pridržavanje, a rezultati od 8 ili više kao visoko pridržavanje. Upitnik je dostupan kao Tablica 1 u izvornom validacijskom članku.

TFEQ-R21 (Cappelleri et al., 2009), opisan u odjeljku 2.1.3, može se uključiti kao opcionalna komplementarna mjera kada je prehrambeno ponašanje od posebnog interesa. Njegova uporaba treba biti ograničena na adolescente za koje je dostupna i prikladna verzija primjerena dobi i jeziku. Upitnik daje zasebne rezultate za kognitivnu restrikciju, nekontrolirano jedenje i emocionalno jedenje, pri čemu viši rezultati upućuju na izraženije odgovarajuće prehrambeno ponašanje. Dodatne informacije o TFEQ-R21 dostupne su u validacijskoj publikaciji ovdje. Zahtjeve za pristup i licenciranje treba provjeriti kod službenog pružatelja instrumenta.

Trajanje sna i dnevna pospanost

Količinu sna treba procijeniti pomoću kratkih samoprocjenskih pitanja o uobičajenom vremenu odlaska na spavanje i buđenja tijekom školskih dana i dana bez škole. Ti se odgovori mogu koristiti za procjenu uobičajenog trajanja sna zasebno za radne dane i vikende, kao i prosječnog trajanja sna tijekom tipičnog tjedna.

Dnevnu pospanost treba procijeniti pomoću Epworth Sleepiness Scale for Children and Adolescents (ESS-CHAD) (Janssen et al., 2017; Wang et al., 2017). ESS-CHAD je samoprocjenski upitnik od 8 stavki, osmišljen za procjenu vjerojatnosti usnivanja ili drijemanja u uobičajenim dnevnim situacijama. Stavke se odnose na situacije kao što su sjedenje i čitanje, gledanje televizije, sjedenje u učionici ili na javnome mjestu, putovanje kao suputnik u automobilu, ležanje radi odmora poslijepodne, sjedenje i razgovor s nekime, mirno sjedenje nakon ručka te sjedenje tijekom obroka. Svaka se stavka boduje od 0 do 3, u rasponu od “nikada ne bih zadrijemao/la” do velike vjerojatnosti drijemanja. Zbrojem bodova po stavkama dobiva se ukupni rezultat u rasponu od 0 do 24, pri čemu viši rezultati upućuju na veću prijavljenu dnevnu pospanost. ESS-CHAD treba primarno koristiti s adolescentima u dobi od 12 godina i starijima. To je subjektivna probirna mjera i ne smije se samostalno koristiti kao dijagnostički alat. Upitnik je dostupan ovdje.

Mentalno zdravlje

PSS-10, uveden kao izvediva kraća alternativa u odjeljku 2.1.3, treba koristiti za procjenu percipiranog stresa kod adolescenata (Cohen & Williamson, 1988). PSS-10 je ispitivan u uzorcima adolescenata, uključujući rane adolescente, te je pokazao prihvatljiva psihometrijska svojstva kod adolescenata u dobi od 12 godina i starijih (Kechter et al., 2019; Marakshina et al., 2024). Upitnik procjenjuje stupanj u kojem se situacije u svakodnevnom životu tijekom prethodnog mjeseca doživljavaju kao nepredvidive, nekontrolabilne ili preplavljujuće. Svaka se stavka ocjenjuje na ljestvici od 5 stupnjeva u rasponu od 0 (“nikad”) do 4 (“vrlo često”). Četiri pozitivno formulirane stavke boduju se obrnuto, a odgovori na stavke zbrajaju se kako bi se dobio ukupni rezultat u rasponu od 0 do 40, pri čemu viši rezultati upućuju na viši percipirani stres. PSS-10 treba koristiti s adolescentima u dobi od 12 godina i starijima, uz verziju primjerenu dobi i jezično validiranu verziju kad god je dostupna. Kod mlađih adolescenata percipirani stres treba procjenjivati samo kada je dostupna prikladna mjera specifična za djecu na relevantnom jeziku i u odgovarajućem kontekstu. PSS-10 nije dijagnostički instrument i ne smije se tumačiti kao klinička procjena mentalnog zdravlja. Upitnik je dostupan ovdje.

Revised Children’s Anxiety and Depression Scale – 25 items (RCADS-25) treba koristiti za procjenu simptoma anksioznosti i depresivnosti kod adolescenata koji žive s rakom i nakon raka. RCADS-25 je samoprocjenski upitnik osmišljen za mlade osobe u dobi od 8 do 18 godina i daje zasebne rezultate za široke simptome anksioznosti i simptome depresivnosti (Ebesutani et al., 2012). Upitnik uključuje 25 stavki koje se ocjenjuju na ljestvici odgovora od 4 stupnja u rasponu od 0 (“nikad”) do 3 (“uvijek”). Rezultat anksioznosti temelji se na 15 stavki i kreće se od 0 do 45, dok se rezultat depresivnosti temelji na 10 stavki i kreće se od 0 do 30. Ukupni rezultat anksioznosti i depresivnosti također se može izračunati zbrajanjem svih stavki, pri čemu viši rezultati upućuju na veću prijavljenu težinu simptoma. Sirovi rezultati mogu se pretvoriti u T-vrijednosti prilagođene dobi i spolu pomoću službenih resursa za bodovanje RCADS-a. Rezultate treba tumačiti kao probirne pokazatelje, a ne kao dijagnostičke kriterije, a povišene rezultate treba razmatrati uz klinički kontekst adolescenta i lokalne postupke zaštite ili upućivanja. Upitnik, upute za bodovanje i dostupne jezične verzije dostupni su putem službene mrežne stranice RCADS-a.

Samoprocijenjena tjelesna spremnost

IFIS, opisan u odjeljku 2.1.3, također treba koristiti za procjenu samoprocijenjene tjelesne spremnosti kod adolescenata. Verzija za adolescente uključuje istih pet stavki. IFIS je izvorno razvijen i validiran kod europskih adolescenata u okviru studije HELENA (Ortega et al., 2011). Upitnik je dostupan ovdje.

Sve jezične verzije i verzije za različite populacijske skupine mogu se pronaći na službenoj mrežnoj stranici IFIS-a.

3.2 Procjena tjelesne spremnosti uživo

Procjena uživo ima za cilj nadopuniti samoprocjenske informacije terenskim mjerama tjelesne spremnosti povezane sa zdravljem, primjerenima dobi, kod adolescenata koji žive s rakom i nakon raka. Predloženi testovi odabrani su uzimajući u obzir izvedivost, minimalne zahtjeve za opremom i prikladnost u različitim partnerskim okruženjima.

Visinu i težinu treba procijeniti prije testova tjelesne spremnosti, gdje je to izvedivo i primjereno, kako bi se izračunao indeks tjelesne mase (BMI).

Mjere visokog prioriteta u ovom protokolu su visina i težina za BMI, snaga stiska šake, skok u dalj s mjesta i test shuttle trčanja na 20 m. Te su mjere identificirane kao temeljne sastavnice projekta konsenzusa the Youth Fitness International Test battery for monitoring and surveillance among children and adolescents (YFIT) (Ortega et al., 2025).

Baterije testova tjelesne spremnosti namjerno su specifične za dob te se stoga razlikuju između adolescenata i mladih odraslih osoba. Snaga stiska šake jedini je test tjelesne spremnosti zajednički obama okvirima procjene; stoga se rezultati preostalih testova tjelesne spremnosti ne smiju objedinjavati niti izravno uspoređivati između tih dviju dobnih skupina.

Testiranje uživo treba provoditi samo kada su dostupni odgovarajući prostor, oprema, educirano osoblje i osnovni sigurnosni postupci. Konačni odabir testova treba uzeti u obzir klinički status adolescenta, učinke povezane s liječenjem, funkcionalni kapacitet, umor, simptome, razvojni stadij i lokalne sigurnosne postupke.

Kada se tijekom istog termina provodi više testova, preporučeni redoslijed su prvo mjere sastava tijela, zatim testovi snage, a kardiorespiratorna spremnost na kraju, kada se koriste maksimalni ili submaksimalni testovi trčanja.

Testovi visokog prioriteta opisani su u nastavku. Dodatne pojedinosti o standardiziranim postupcima, opremi, bodovanju i demonstracijskim videozapisima dostupne su u Tablici 3 YFIT članka u otvorenom pristupu.

Sastav tijela

Visinu i težinu treba procijeniti prije testova tjelesne spremnosti, koristeći elektroničku vagu i stadiometar. Sudionici trebaju nositi laganu odjeću i izuti cipele. Treba provesti dva mjerenja visine i težine te zadržati srednju vrijednost za svako od njih. Težinu treba zabilježiti na najbližih 0,1 kg, a visinu na najbližih 0,1 cm. Indeks tjelesne mase treba izračunati kao težinu u kilogramima podijeljenu s kvadratom visine u metrima (kg/m²).

Mišićna snaga

Mišićnu snagu gornjeg dijela tijela treba procijeniti pomoću testa snage stiska šake s podesivim ručnim dinamometrom. Raspon hvata treba prilagoditi veličini šake, a dominantnost ruke treba zabilježiti prije testiranja. Sudionici trebaju izvesti test stojeći, gdje je to primjereno, s rukom ispruženom uz tijelo i dinamometrom držanim podalje od trupa. Treba provesti dva pokušaja svakom rukom, naizmjenično mijenjajući ruke i uz kratak odmor između krugova testiranja. Najbolji rezultat za svaku ruku treba zabilježiti u kilogramima na najbližih 0,1 kg. Vrijednosti desne i lijeve ruke treba prikazati zasebno, uz navođenje dominantne ruke. Preporučeni položaj za testiranje snage stiska šake prikazan je na slici 4.

Mišićnu snagu donjeg dijela tijela treba procijeniti pomoću testa skoka u dalj s mjesta na tvrdoj, neklizajućoj podlozi s jasno označenom početnom linijom i mjernom vrpcom. Od sudionika se traži da skoče što dalje iz stojećeg položaja, odrazivši se i doskočivši istodobno s obje noge. Udaljenost treba mjeriti od početne linije do stražnjeg dijela pete koja je najbliža liniji. Treba provesti dva valjana pokušaja, a najbolji rezultat treba zabilježiti na najbliži puni centimetar. Postav testa skoka u dalj s mjesta prikazan je na slici 6.

Slika 6. Test skoka u dalj s mjesta.

Kardiorespiratorna spremnost

Kardiorespiratornu spremnost treba procijeniti pomoću testa shuttle trčanja na 20 m. Test zahtijeva ravnu, neklizajuću stazu od 20 m, jasno označenu na oba kraja, i standardiziranu audiosnimku. Od sudionika se traži da trče naprijed-natrag između dviju linija u skladu sa zvučnim signalima. Test počinje pri brzini od 8,5 km/h, uz povećanje brzine za 0,5 km/h svake minute. Test treba završiti kada sudionik stane zbog umora ili ne uspije dosegnuti liniju u dva uzastopna navrata. Posljednji dovršeni polustupanj treba zabilježiti kao glavni ishod. Staza za test shuttle trčanja na 20 m prikazana je na slici 7.

Slika 7. Staza za test shuttle trčanja na 20 m.

Tumačenje rezultata sastava tijela i tjelesne spremnosti

Referentne vrijednosti specifične za dob i spol za mjere tjelesne građe i tjelesne spremnosti, uključujući snagu stiska šake, skok u dalj s mjesta i test shuttle trčanja na 20 m, dostupne su u publikaciji FitBack European reference values (Ortega et al., 2023). Glavni članak sadrži referentne tablice i percentilne krivulje za mjere tjelesne spremnosti, dok dopunski materijal uključuje dodatne referentne vrijednosti za pokazatelje sastava tijela.

Te referentne vrijednosti mogu poduprijeti deskriptivno tumačenje i praćenje individualnog napretka tijekom vremena. Ne treba ih smatrati kliničkim dijagnostičkim pragovima te ih treba tumačiti usporedno s razvojnim stadijem, kliničkim kontekstom i rezultatima ponovljenih procjena.

4. Sažetak preporučenih alata za procjenu i potrebnih materijala

Sljedeće tablice pružaju praktičan pregled alata za procjenu opisanih u ovom protokolu. One sažimaju glavne domene koje se procjenjuju, preporučene instrumente ili terenske testove, glavne dobivene ishode te, gdje je primjenjivo, materijale potrebne za procjenu uživo. Za mjere koje se temelje na upitnicima, sažete tablice također navode relevantne zahtjeve za licenciranje ili pristup kako bi se poduprla provedba na partnerskim lokacijama.

Preporuke za online procjenu prikazane su odvojeno za mlade odrasle osobe i adolescente, odražavajući dobno specifičan odabir upitnika opisan u odjeljcima 2 i 3. Tablica 1 sažima preporučene online alate za procjenu za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon njega, dok Tablica 2 prikazuje odgovarajuće mjere specifične za adolescente.

Tablica 1. Preporučeni online alati za procjenu za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon njega

Tablica 2. Preporučeni online alati za procjenu za adolescente koji žive s rakom i nakon njega

Tablice 3 i 4 sažimaju preporučene mjere procjene uživo za mlade odrasle osobe i adolescente. Namijenjene su kao praktična referenca za provedbu i treba ih čitati usporedno s detaljnim postupcima, sigurnosnim razmatranjima i prilagodbama opisanima u relevantnim odjeljcima ovog protokola.

Tablica 3. Preporučene mjere procjene uživo za mlade odrasle osobe koje žive s rakom i nakon njega

*Opcionalne mjere tjelesnog sastava trebaju se uključiti samo kada su dostupni odgovarajuća oprema, osposobljeno osoblje i lokalni postupci.

Tablica 4. Preporučene mjere procjene uživo za adolescente koji žive s rakom i nakon njega

Mjere uključene u ovu tablicu odgovaraju temeljnim mjerama tjelesne veličine i tjelesne spremnosti utvrđenima u konsenzusnom projektu Youth Fitness International Test (YFIT).

5. Sigurnost, kontraindikacije i prilagodbe

Sljedeća sigurnosna razmatranja, kontraindikacije i prilagodbe primarno se odnose na komponente procjene tjelesne spremnosti uživo u okviru ovog protokola.

Tjelesna aktivnost, vježbanje i procjena tjelesne spremnosti općenito se smatraju sigurnima i korisnima za mlade osobe koje žive s rakom i nakon raka kada su primjereno individualizirani i nadzirani (Campbell et al., 2019; Wurz et al., 2021). Međutim, pri procjeni treba uzeti u obzir kasne posljedice povezane s rakom, trenutačne simptome, status liječenja, funkcionalnu sposobnost i autonomiju sudionika.

Testiranje tjelesne spremnosti nije obvezno. Pojedinačni testovi mogu se prilagoditi, odgoditi ili prekinuti u skladu s relevantnim medicinskim savjetima ili ograničenjima, trenutačnim zdravstvenim stanjem sudionika i procjenom odgovarajuće osposobljenog osoblja. Prije procjene potrebno je dovršiti primjenjive postupke pristanka; dodatne informacije o pristanku, suglasnosti maloljetnika i upravljanju podacima navedene su u Odjeljku 6.

5.1 Prije procjene i sigurnosna provjera

Prije testiranja uživo, odgovarajuće osposobljeno osoblje treba potvrditi prihvatljivost za sudjelovanje, relevantne medicinske savjete ili ograničenja te spremnost sudionika da toga dana sudjeluje. Kratka sigurnosna provjera treba obuhvatiti nedavne ili trenutačne simptome, uključujući bol, neuobičajen umor, omaglicu, nesvjesticu, otežano disanje, vrućicu ili znakove infekcije, kao i nedavnu operaciju, ozljedu, poteškoće povezane s liječenjem ili probleme povezane s lijekovima koji mogu utjecati na sigurno sudjelovanje.

Sudionike također treba pitati osjećaju li se sposobnima dovršiti planiranu procjenu. Ako su simptomi novi, pogoršani ili potencijalno zabrinjavajući, relevantni test treba prilagoditi, odgoditi ili privremeno odgoditi. Razlog zbog kojeg se ne nastavlja s testiranjem treba zabilježiti.

Prije početka testiranja sudionicima treba jasno objasniti tijek sesije, uključujući svrhu i redoslijed testova, očekivanu razinu napora te njihovo pravo da u bilo kojem trenutku naprave stanku, odbiju ili prekinu bilo koji test. Prije dinamičkih testova ili testova koji zahtijevaju napor potrebno je provesti kratko zagrijavanje, osobito kod onih koji uključuju snagu donjeg dijela tijela, pokretljivost, skakanje ili trčanje. Ono može uključivati lagano hodanje, blage vježbe pokretljivosti i probno izvođenje planiranog pokreta niskog intenziteta.

Ovaj protokol ne zamjenjuje klinički probir za vježbanje ni medicinsko donošenje odluka. Osoblje kojem su potrebne detaljnije smjernice o apsolutnim i relativnim kontraindikacijama za testiranje opterećenjem treba se konzultirati sa smjernicama za vježbanje specifičnima za rak za mlade odrasle osobe i adolescente (Campbell et al., 2019; Wurz et al., 2021), zajedno s aktualnim izdanjem smjernica American College of Sports Medicine’s Guidelines for Exercise Testing and Prescription. Ove izvore treba koristiti zajedno s lokalnim kliničkim postupnicima i medicinskim savjetima specifičnima za pojedino stanje.

5.2 Prilagodbe i razmatranja specifična za pojedine testove

Odabir i provedbu testova treba prilagoditi u skladu s trenutačnim simptomima, učincima povezanima s liječenjem, funkcionalnim ograničenjima i relevantnim medicinskim savjetima. Svaki izostavljeni ili izmijenjeni test treba dokumentirati, zajedno s razlogom za takvu odluku (Campbell et al., 2019; Wurz et al., 2021).

Za sudionike s boli u gornjim ekstremitetima, nedavnom operacijom, smanjenim opsegom pokreta, izraženom slabošću, perifernom neuropatijom, simptomima povezanima s limfedemom ili drugim poteškoćama gornjih ekstremiteta, testiranje snage stiska šake treba prilagoditi, odgoditi ili izostaviti kada je to primjereno.

Za sudionike s boli u donjim ekstremitetima, poremećenom ravnotežom, ograničenjima pokretljivosti, perifernom neuropatijom, nedavnom operacijom, mišićno-koštanom ozljedom ili drugim poteškoćama donjih ekstremiteta, testove koji uključuju hodanje, ustajanje sa stolca, skakanje ili trčanje treba prilagoditi, odgoditi ili izostaviti prema potrebi. Skok u dalj s mjesta i 20-m shuttle run ne smiju se provoditi kada udarno opterećenje, brze promjene smjera ili maksimalni napor nisu prikladni. Test 20-m shuttle run smije se provoditi samo kada je klinički primjeren, uz nadzor odgovarajuće osposobljenog osoblja i u skladu s lokalnim sigurnosnim i hitnim postupcima.

Kada su prisutni krhkost kostiju, poznate ili sumnjive koštane lezije, bol povezana sa zahvaćenošću skeleta ili druge strukturne poteškoće, testove koji uključuju udarno opterećenje ili testove visokog intenziteta treba razmatrati samo nakon relevantnog kliničkog savjeta. Pri odabiru testova prednost treba dati sigurnosti, ugodi i funkcionalnoj relevantnosti, a ne dovršavanju cijelog skupa procjena (Campbell et al., 2019).

Kardiorespiratorne testove, osobito maksimalne ili gotovo maksimalne testove, treba prilagoditi ili odgoditi u prisutnosti značajnog umora, neobjašnjive otežane disanja, omaglice, boli u prsima, akutne bolesti ili drugih simptoma koji mogu utjecati na sigurnu toleranciju napora. Prema potrebi se mogu razmotriti alternative nižeg intenziteta.

5.3 Tijekom procjene

Osoblje treba pratiti sudionika tijekom cijele procjene zbog vidljive uznemirenosti, neuobičajenog umora, boli, omaglice, problema s ravnotežom, otežanog disanja ili drugih znakova koji mogu utjecati na sigurno sudjelovanje.

Sudionicima treba omogućiti da u bilo kojem trenutku naprave stanku, odmore se ili prekinu pojedini test. Testiranje treba odmah prekinuti ako to zatraži sudionik ili ako se razviju zabrinjavajući simptomi, uključujući bol u prsima, nesvjesticu ili gotovo nesvjesticu, jaku omaglicu, izraženo otežano disanje, iznenadnu slabost ili akutnu bol.

Između testova treba osigurati razdoblja odmora i po potrebi ih produljiti prema simptomima, oporavku i percipiranom naporu. Testovi koji uključuju veći napor, udarno opterećenje ili brze promjene smjera trebaju se nastaviti samo kada se čini da se sudionik dovoljno oporavio i spreman je nastaviti.

Svako trenutačno odstupanje od protokola, prekid testa, simptom koji je prijavio sudionik ili neželjeni događaj treba zabilježiti u vrijeme procjene, uključujući dotični test i sve poduzete mjere.

Ovi postupci praćenja, odmora i prekida u skladu su sa smjernicama za vježbanje specifičnima za rak koje preporučuju individualizirani nadzor i izmjene aktivnosti procjene vođene simptomima (Campbell et al., 2019; Wurz et al., 2021).

5.4 Nakon procjene i dokumentacija

Nakon procjene sudionicima treba dati dovoljno vremena za oporavak i pitati ih jesu li tijekom testiranja ili neposredno nakon njega osjetili bol, omaglicu, neuobičajen umor, otežano disanje ili druge zabrinjavajuće simptome.

Treba zabilježiti dovršenje ili nedovršenje svakog testa, zajedno sa svakom prilagodbom, prekidom, odstupanjem od protokola ili neželjenim događajem. Ako test nije proveden ili je prekinut, razlog treba dokumentirati.

Sudionicima koji prijavljuju perzistentne ili zabrinjavajuće simptome treba savjetovati da se obrate svom zdravstvenom timu ili slijede relevantni lokalni klinički put. Svaki neželjeni događaj koji zahtijeva daljnje postupanje treba zbrinuti i prijaviti u skladu s postupcima koje je uspostavio provedbeni partner.

6. Prikupljanje podataka, bodovanje i usklađivanje

6.1 Pristanak i zaštita podataka

Prije prikupljanja bilo kakvih osobnih podataka ili podataka povezanih sa zdravljem, sudionici bi trebali dobiti jasne i pristupačne informacije o svrsi procjene, podacima koji će se prikupljati, dobrovoljnoj prirodi sudjelovanja, upotrebi i pohrani podataka te relevantnim kontakt podacima za pitanja ili povlačenje.

Kod mladih odraslih osoba, informirani pristanak treba pribaviti izravno od sudionika prije početka bilo kakve procjene. Sudjelovanje treba ostati dobrovoljno tijekom cijele procjene, a sudionici trebaju moći odbiti pojedina pitanja ili prekinuti bilo koji upitnik ili test tjelesne spremnosti bez navođenja razloga.

Kod adolescenata, suglasnost roditelja ili skrbnika i pristanak adolescenta trebaju se pribaviti kada to zahtijevaju primjenjivi etički, pravni i institucionalni postupci. Informacije koje se pružaju adolescentima trebaju koristiti jezik primjeren dobi i trebaju jasno navesti da mogu odbiti odgovoriti na pojedina pitanja ili prekinuti procjenu u bilo kojem trenutku.

Prije početka prikupljanja podataka, svaki provedbeni partner treba pribaviti odobrenje nadležnog istraživačkog etičkog povjerenstva ili odgovarajućeg institucionalnog tijela za reviziju, kako zahtijevaju primjenjivi nacionalni i institucionalni postupci. Kada formalno etičko odobrenje nije potrebno, svako izuzeće ili odgovarajuća institucionalna odluka treba biti dokumentirana. Relevantno odobrenje ili referentni broj također treba zabilježiti kada je primjenjivo.

Pristanak za sudjelovanje u procjeni treba dokumentirati odvojeno od postupaka zaštite podataka. Svaki provedbeni partner treba osigurati da se osobni podaci i podaci povezani sa zdravljem prikupljaju, pohranjuju i obrađuju u skladu s GDPR-om i primjenjivim nacionalnim i institucionalnim zahtjevima, uključujući utvrđivanje odgovarajuće pravne osnove i zaštitnih mjera za obradu podataka povezanih sa zdravljem.

6.2 Preporuke za bilježenje podataka i razmatranja dosljednosti

Kada se podaci prikupljaju u različitim okruženjima, preporučuje se uporaba identifikacijskog koda sudionika za povezivanje odgovora iz internetskih upitnika i zapisa procjena provedenih uživo, bez uključivanja izravno identifikacijskih podataka u radni ili analitički skup podataka.

Kako bi se podržala usporedivost, zapisi mogu uključivati ID sudionika, državu ili lokaciju partnerske ustanove, korištenu jezičnu verziju, datum procjene, ID procjenitelja za testove uživo i, gdje je relevantno, val procjene ili vremensku točku.

Preporučuje se osnovni rječnik podataka za dokumentiranje naziva varijabli, oznaka, dopuštenih opcija odgovora, mjernih jedinica, pravila bodovanja i svih izvedenih varijabli. Standardne opcije odgovora za nedostajuće ili nepotpune podatke također se mogu unaprijed dogovoriti, na primjer: nije postavljeno, odbijeno, nije primjenjivo, nije provedeno zbog sigurnosnih razloga, nije provedeno zbog izbora sudionika, problem s opremom, tehnički problem ili drugi razlog.

Za testove tjelesne spremnosti koji se provode uživo, zapis procjene trebao bi po mogućnosti uključivati naziv testa, broj pokušaja, konačnu vrijednost, mjernu jedinicu te komentare ili razlog neprovođenja. Jednostavan primjer strukture prikazan je u Tablici 5.

Tablica 5. Primjer zapisa procjene uživo za mlade odrasle osobe

Ista struktura bilježenja može se prilagoditi za procjene adolescenata, uključujući visinu, težinu, snagu stiska desne i lijeve šake, skok u dalj s mjesta i izvedbu u 20-metarskom shuttle run testu, zajedno sa svim prilagodbama ili razlozima neprovođenja.

Kako bi se podržalo usklađivanje među sudjelujućim lokacijama, postupci specifični za test koji mogu utjecati na rezultate, uključujući opremu, položaj sudionika, broj pokušaja, razdoblja odmora i kriterije prekida testa, trebaju se standardizirati kad god je to izvedivo i dokumentirati.

Kada se sudionici procjenjuju u više od jedne vremenske točke, kad god je to moguće treba koristiti istu validiranu verziju upitnika, protokol testiranja, vrstu opreme i postupke bodovanja. Svaka promjena jezične verzije, opreme, procjenitelja, uvjeta testiranja ili prilagodbi protokola treba biti dokumentirana jer ti čimbenici mogu utjecati na usporedivost tijekom vremena.

6.3 Bodovanje i tumačenje

Rezultati upitnika i ishodi terenskih procjena tjelesne spremnosti trebaju se izračunavati u skladu sa službenim uputama za određeni instrument, protokol i korištenu validiranu jezičnu verziju. Izvedene varijable, kao što su indeks tjelesne mase, brzina hoda, pokazatelji tjelesne aktivnosti ili rezultati skala upitnika, trebaju slijediti unaprijed definirane i dokumentirane postupke bodovanja.

Priznate referentne vrijednosti, normativni podaci ili granične vrijednosti za mjere uključene u ovaj protokol navedene su u relevantnim odjeljcima gdje su dostupne. Ove vrijednosti mogu podržati tumačenje rezultata i prepoznavanje mogućih područja koja zahtijevaju dodatnu pozornost. Međutim, referentne vrijednosti i granične vrijednosti mogu se ažurirati kako se razvijaju znanstveni dokazi te ih stoga treba tumačiti koristeći najnovije dostupne validirane izvore.

Dobni rasponi obuhvaćeni pojedinačnim instrumentima i dostupnim referentnim vrijednostima možda se neće uvijek točno podudarati s ciljanim dobnim skupinama definiranim u ovom protokolu, jer su određeni izvornim validacijskim studijama i normativnim skupovima podataka. Instrumente treba primjenjivati unutar dobnog raspona podržanog njihovim validacijskim dokazima i službenim smjernicama. Za tumačenje rezultata, kad god su dostupne, trebaju se koristiti dobno specifične referentne vrijednosti koje uključuju dob sudionika. Kada referentna vrijednost nije dostupna za točnu dob i nije utvrđena granična vrijednost, najbliža dostupna dobno specifična referentna vrijednost može se oprezno koristiti kao približno opisno mjerilo. Takvu ekstrapolaciju treba jasno navesti i ne treba je tumačiti kao validirani klinički prag ili dijagnostičku klasifikaciju.

Rezultati se ne bi trebali tumačiti izolirano niti koristiti kao dijagnostička procjena. Uz usporedbu s referentnim vrijednostima, promjene kod istog sudionika tijekom vremena mogu pružiti vrijedne informacije o funkcionalnom napretku, stabilnosti ili padu. Tumačenje treba uzeti u obzir dob sudionika, spol, kliničku anamnezu, učinke povezane s liječenjem, trenutačne simptome, funkcionalnu sposobnost i uvjete procjene.

Kada rezultati izazivaju kliničku zabrinutost ili mogu utjecati na odluke o vježbanju, rehabilitaciji ili praćenju, tumačenje treba biti potkrijepljeno odgovarajućom kliničkom prosudbom i, gdje je relevantno, savjetovanjem s kvalificiranim zdravstvenim ili kineziološkim stručnjacima.

6.4 Postupanje s upitničkim odgovorima koji izazivaju zabrinutost

Prije početka prikupljanja podataka, svaki provedbeni partner treba uspostaviti jasan lokalni postupak za pregled i odgovor na potencijalno zabrinjavajuće rezultate upitnika, osobito one povezane s anksioznošću, depresijom, percipiranim stresom ili drugim pokazateljima psihološke uznemirenosti. Rezultate treba pregledavati odgovarajuće osposobljeno osoblje u skladu s validiranim smjernicama za bodovanje i tumačenje za svaki instrument.

Kada rezultati ukazuju na povišene simptome ili izazivaju zabrinutost, sudionicima treba ponuditi odgovarajuće daljnje postupanje u skladu s lokalnim kliničkim, zaštitnim i upućivačkim postupcima. Specifične pragove i postupke treba unaprijed definirati svaki provedbeni partner, uzimajući u obzir korišteni instrument, dob sudionika, klinički kontekst i primjenjive institucionalne postupke. Rezultate upitnika treba tretirati kao pokazatelje probira, a ne kao dijagnostičke procjene.

Kada odgovori upućuju na neposredan ili ozbiljan rizik za sigurnost ili dobrobit sudionika, bez odgode treba slijediti relevantni lokalni hitni zaštitni ili klinički postupak.

7. Izjave

7.1 Financiranje i odricanje od odgovornosti

Ovaj projekt financiran je iz programa Europske unije EU4Health na temelju Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava br. 101219053.

Sufinancirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja, međutim, pripadaju isključivo autoru/autorima i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za zdravstvo i digitalno gospodarstvo (HaDEA). Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

7.2 Upotreba generativne umjetne inteligencije

ChatGPT (OpenAI) korišten je tijekom pripreme ovog protokola kao podrška jezičnom uređivanju, poboljšanju jasnoće i čitljivosti te pomoći u doradi i strukturiranju odabranih odjeljaka. ChatGPT je također korišten za izradu ilustrativnih slika koje prikazuju odabrane postupke procjene tjelesne spremnosti, na temelju uputa i specifikacija koje su dali autori.

Sav tekst i slike izrađeni uz pomoć umjetne inteligencije pregledani su od strane autora radi točnosti, znanstvene primjerenosti i usklađenosti s protokolom. Odabir instrumenata procjene, metodološke odluke, tumačenje dokaza i konačni sadržaj ostaju odgovornost autora. U ovom dokumentu nisu prikazani podaci, istraživački nalazi ni empirijski rezultati generirani umjetnom inteligencijom.

Literatura

1. Aaronson, N. K., Ahmedzai, S., Bergman, B., Bullinger, M., Cull, A., Duez, N. J., Filiberti, A., Flechtner, H., Fleishman, S. B., Haes, J. C. J. M. D., Kaasa, S., Klee, M., Osoba, D., Razavi, D., Rofe, P. B., Schraub, S., Sneeuw, K., Sullivan, M., & Takeda, F. (1993). Europska organizacija za istraživanje i liječenje raka QLQ-C30: instrument kvalitete života za upotrebu u međunarodnim kliničkim ispitivanjima u onkologiji. Journal of the National Cancer Institute, 85(5), 365–376. https://doi.org/10.1093/JNCI/85.5.365
2. Andrews, A. W., Vallabhajosula, S., Boise, S., & Bohannon, R. W. (2023). Uobičajena brzina hoda razlikuje se prema dobi i spolu, ali ne prema zemljopisnoj regiji: sustavni pregled. Journal of Physiotherapy, 69(1), 47–52. https://doi.org/10.1016/j.jphys.2022.11.005
3. Bowman, A., Denehy, L., Benjemaa, A., Crowe, J., Bruns, E., Hall, T., Traill, A., & Edbrooke, L. (2023). Izvedivost i sigurnost 30-sekundnog testa ustajanja sa stolca provedenog putem telezdravstva: opservacijska studija. PM & R : The Journal of Injury, Function, and Rehabilitation, 15(1), 31–40. https://doi.org/10.1002/PMRJ.12783
4. Buysse, D. J., Reynolds, C. F., Monk, T. H., Berman, S. R., & Kupfer, D. J. (1989). Pittsburški indeks kvalitete spavanja: novi instrument za psihijatrijsku praksu i istraživanje. Psychiatry Research, 28(2), 193–213. https://doi.org/10.1016/0165-1781(89)90047-4
5. Cabanas-Sánchez, V., Martínez-Gómez, D., Esteban-Cornejo, I., Castro-Piñero, J., Conde-Caveda, J., & Veiga, Ó. L. (2018). Pouzdanost i valjanost Upitnika o sedentarnom ponašanju mladih u slobodno vrijeme (YLSBQ). Journal of Science and Medicine in Sport, 21(1), 69–74. https://doi.org/10.1016/J.JSAMS.2017.10.031
6. Campbell, K. L., Winters-Stone, K. M., Wiskemann, J., May, A. M., Schwartz, A. L., Courneya, K. S., Zucker, D. S., Matthews, C. E., Ligibel, J. A., Gerber, L. H., Morris, G. S., Patel, A. V., Hue, T. F., Perna, F. M., & Schmitz, K. H. (2019). Smjernice za tjelovježbu za osobe koje su preživjele rak: konsenzusna izjava međunarodnog multidisciplinarnog okruglog stola. Medicine and Science in Sports and Exercise, 51(11), 2375–2390. https://doi.org/10.1249/MSS.0000000000002116
7. Cantarero-Villanueva, I., Fernández-Lao, C., Díaz-Rodríguez, L., Fernández-De-Las-Peñas, C., Ruiz, J. R., & Arroyo-Morales, M. (2012). Test snage stiska šake kao mjera funkcije u osoba koje su preživjele rak dojke: povezanost sa simptomima povezanima s rakom te tjelesnim i fiziološkim parametrima. American Journal of Physical Medicine & Rehabilitation, 91(9), 774–782. https://doi.org/10.1097/PHM.0B013E31825F1538
8. Cappelleri, J. C., Bushmakin, A. G., Gerber, R. A., Leidy, N. K., Sexton, C. C., Lowe, M. R., & Karlsson, J. (2009). Psihometrijska analiza Upitnika o prehrani s tri faktora-R21: rezultati iz velikog raznolikog uzorka pretilih i nepretilih sudionika. International Journal of Obesity, 33(6), 611–620. https://doi.org/10.1038/ijo.2009.74
9. Cohen, S., Kamarck, T., & Mermelstein, R. (1983). Globalna mjera percipiranog stresa. Journal of Health and Social Behavior, 24(4), 385–396. https://doi.org/10.2307/2136404
10. Cohen, S., & Williamson, G. M. (1988). Percipirani stres u probabilističkom uzorku Sjedinjenih Američkih Država. U S. Spacapan & S. Oskamp (Ur.), Socijalna psihologija zdravlja: Claremont simpozij o primijenjenoj socijalnoj psihologiji (str. 31–67). Sage Publications.
11. Craig, C. L., Marshall, A. L., Sjöström, M., Bauman, A. E., Booth, M. L., Ainsworth, B. E., Pratt, M., Ekelund, U., Yngve, A., Sallis, J. F., & Oja, P. (2003). Međunarodni upitnik o tjelesnoj aktivnosti: pouzdanost i valjanost u 12 zemalja. Medicine and Science in Sports and Exercise, 35(8), 1381–1395. https://doi.org/10.1249/01.MSS.0000078924.61453.FB
12. Crapo, R. O., Casaburi, R., Coates, A. L., Enright, P. L., MacIntyre, N. R., McKay, R. T., Johnson, D., Wanger, J. S., Zeballos, R. J., Bittner, V., & Mottram, C. (2002). Izjava ATS-a: smjernice za test šestominutnog hoda. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine, 166(1), 111–117. https://doi.org/10.1164/ajrccm.166.1.at1102
13. Dourado, V. Z., Nishiaka, R. K., Simões, M. S. M. P., Lauria, V. T., Tanni, S. E., Godoy, I., Gagliardi, A. R. T., Romiti, M., & Arantes, R. L. (2021). Klasifikacija kardiorespiratorne kondicije pomoću testa šestominutnog hoda u odraslih: usporedba s kardiopulmonalnim testiranjem opterećenja. Pulmonology, 27(6), 500–508. https://doi.org/10.1016/j.pulmoe.2021.03.006
14. Ebesutani, C., Reise, S. P., Chorpita, B. F., Ale, C., Regan, J., Young, J., Higa-Mc Millan, C., & Weisz, J. R. (2012). Revidirana skala anksioznosti i depresije za djecu – kratka verzija: skraćivanje skale primjenom eksploratornog bifaktorskog modeliranja općeg faktora anksioznosti. Psychological Assessment, 24(4), 833–845. https://doi.org/10.1037/A0027283
15. Ewing, J. E., King, M. T., & Smith, N. F. (2009). Validacija modificiranih oblika generičkih osnovnih skala PedsQL i skala modula za rak za adolescente i mlade odrasle osobe (AYA) s rakom ili krvnim poremećajem. Quality of Life Research : An International Journal of Quality of Life Aspects of Treatment, Care and Rehabilitation, 18(2), 231–244. https://doi.org/10.1007/S11136-008-9424-4
16. Gallagher, D., Heymsfield, S. B., Heo, M., Jebb, S. A., Murgatroyd, P. R., & Sakamoto, Y. (2000). Zdravi rasponi postotka tjelesne masti: pristup razvoju smjernica na temelju indeksa tjelesne mase. American Journal of Clinical Nutrition, 72(3), 694–701. https://doi.org/10.1093/ajcn/72.3.694
17. García-Conesa, M. T., Philippou, E., Pafilas, C., Massaro, M., Quarta, S., Andrade, V., Jorge, R., Chervenkov, M., Ivanova, T., Dimitrova, D., Maksimova, V., Smilkov, K., Ackova, D. G., Miloseva, L., Ruskovska, T., Deligiannidou, G. E., Kontogiorgis, C. A., & Pinto, P. (2020). Ispitivanje valjanosti upitnika za procjenu pridržavanja mediteranske prehrane od 14 čestica (MEDAS): međunacionalna studija u sedam europskih zemalja na području mediteranske regije. Nutrients, 12(10), 1–18. https://doi.org/10.3390/NU12102960
18. Giesinger, J. M., Loth, F. L. C., Aaronson, N. K., Arraras, J. I., Caocci, G., Efficace, F., Groenvold, M., van Leeuwen, M., Petersen, M. A., Ramage, J., Tomaszewski, K. A., Young, T., & Holzner, B. (2020). Utvrđeni su pragovi kliničke važnosti kako bi se poboljšalo tumačenje EORTC QLQ-C30 u kliničkoj praksi i istraživanju. Journal of Clinical Epidemiology, 118, 1–8. https://doi.org/10.1016/j.jclinepi.2019.10.003
19. Herdman, M., Gudex, C., Lloyd, A., Janssen, M., Kind, P., Parkin, D., Bonsel, G., & Badia, X. (2011). Razvoj i preliminarno testiranje nove petostupanjske verzije EQ-5D (EQ-5D-5L). Quality of Life Research : An International Journal of Quality of Life Aspects of Treatment, Care and Rehabilitation, 20(10), 1727–1736. https://doi.org/10.1007/S11136-011-9903-X
20. IPAQ Research Committee. (2005). Smjernice za obradu i analizu podataka Međunarodnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti (IPAQ) – kratki i dugi oblici.
21. Janssen, K. C., Phillipson, S., O’Connor, J., & Johns, M. W. (2017). Validacija Epworthove skale pospanosti za djecu i adolescente primjenom Raschove analize. Sleep Medicine, 33, 30–35. https://doi.org/10.1016/j.sleep.2017.01.014
22. Janz, K. F., Lutuchy, E. M., Wenthe, P., & Levy, S. M. (2008). Mjerenje aktivnosti u djece i adolescenata primjenom samoprocjene: PAQ-C i PAQ-A. Medicine and Science in Sports and Exercise, 40(4), 767–772. https://doi.org/10.1249/MSS.0b013e3181620ed1
23. Jones, C. J., Rikli, R. E., & Beam, W. C. (1999). 30-sekundni test ustajanja sa stolca kao mjera snage donjeg dijela tijela u starijih odraslih osoba koje žive u zajednici. Research Quarterly for Exercise and Sport, 70(2), 113–119. https://doi.org/10.1080/02701367.1999.10608028
24. Kear, B. M., Guck, T. P., & McGaha, A. L. (2017). Test Timed Up and Go (TUG): normativne referentne vrijednosti za dob od 20 do 59 godina i povezanosti s čimbenicima rizika za tjelesno i mentalno zdravlje. Journal of Primary Care & Community Health, 8(1), 9–13. https://doi.org/10.1177/2150131916659282
25. Kechter, A., Black, D. S., Riggs, N. R., Warren, C. M., Ritt-Olson, A., Chou, C. P., & Pentz, M. A. (2019). Čimbenici u Skali percipiranog stresa različito su povezani sa sklonošću mindfulnessu i izvršnim funkcijama u ranoj adolescenciji. Journal of Child and Family Studies, 28(3), 814–821. https://doi.org/10.1007/S10826-018-01313-4
26. Kim, H.-J., Park, I., Lee, H. J., & Lee, O. (2016). Pouzdanost i valjanost brzine hoda pri različitom tempu i udaljenostima hodanja u odnosu na opće zdravlje, tjelesnu funkciju i kronične bolesti u starijih odraslih osoba. Journal of Exercise Nutrition & Biochemistry, 20(3), 46–50. https://doi.org/10.20463/jenb.2016.09.20.3.7
27. Kowalski, K. C., Crocker, P. R. E., & Donen, R. M. (2004). Priručnik za Upitnik o tjelesnoj aktivnosti za stariju djecu (PAQ-C) i adolescente (PAQ-A). College of Kinesiology, University of Saskatchewan.
28. Lean, M. E. J., Han, T. S., & Morrison, C. E. (1995). Opseg struka kao mjera za ukazivanje na potrebu za upravljanjem tjelesnom težinom. BMJ (Clinical Research Ed.), 311(6998), 158. https://doi.org/10.1136/BMJ.311.6998.158
29. Lein, D. H., Alotaibi, M., Almutairi, M., & Singh, H. (2022). Normativne referentne vrijednosti i valjanost 30-sekundnog testa ustajanja sa stolca u zdravih mladih odraslih osoba. International Journal of Sports Physical Therapy, 17(5), 907–914. https://doi.org/10.26603/001C.36432
30. Marakshina, J., Adamovich, T., Vasin, G., Ismatullina, V., Lobaskova, M., Malykh, A., Kolyasnikov, P., Tabueva, A., Zakharov, I., & Malykh, S. (2024). Faktorska struktura i psihometrijska svojstva Skale percipiranog stresa u ruskih adolescenata. Scientific Reports, 14(1). https://doi.org/10.1038/S41598-023-51104-1
31. Martínez-González, M. A., García-Arellano, A., Toledo, E., Salas-Salvadó, J., Buil-Cosiales, P., Corella, D., Covas, M. I., Schröder, H., Arós, F., Gómez-Gracia, E., Fiol, M., Ruiz-Gutiérrez, V., Lapetra, J., Lamuela-Raventos, R. M., Serra-Majem, L., Pintó, X., Muñoz, M. A., Wärnberg, J., Ros, E., & Estruch, R. (2012). Alat od 14 čestica za procjenu mediteranske prehrane i indeksi pretilosti u visokorizičnih ispitanika: ispitivanje PREDIMED. PLoS ONE, 7(8). https://doi.org/10.1371/journal.pone.0043134
32. Musoro, J. Z., Coens, C., Sprangers, M. A. G., Brandberg, Y., Groenvold, M., Flechtner, H. H., Cocks, K., Velikova, G., Dirven, L., Greimel, E., Singer, S., Pogoda, K., Gamper, E. M., Sodergren, S. C., Eggermont, A., Koller, M., Reijneveld, J. C., Taphoorn, M. J. B., King, M. T., & Bottomley, A. (2023). Minimalno važne razlike za tumačenje promjena rezultata EORTC QLQ-C30 tijekom vremena: sinteza kroz 21 kliničko ispitivanje koja obuhvaća devet različitih vrsta raka. European Journal of Cancer, 188, 171–182. https://doi.org/10.1016/j.ejca.2023.04.027
33. Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i skrbi. (2025). Upravljanje prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću (smjernica NICE NG246). www.nice.org.uk/guidance/ng246
34. Ortega, F. B., Leskošek, B., Blagus, R., Gil-Cosano, J. J., Mäestu, J., Tomkinson, G. R., Ruiz, J. R., Mäestu, E., Starc, G., Milanovic, I., Tammelin, T. H., Sorić, M., Scheuer, C., Carraro, A., Kaj, M., Csányi, T., Sardinha, L. B., Lenoir, M., Emeljanovas, A., … Jurak, G. (2023). Europski krajolik tjelesne spremnosti djece i adolescenata: ažurirane referentne vrijednosti, karte tjelesne spremnosti i rangiranja zemalja na temelju gotovo 8 milijuna rezultata testiranja iz 34 zemlje koje je prikupila mreža FitBack. British Journal of Sports Medicine, 57(5), 299–310. https://doi.org/10.1136/BJSPORTS-2022-106176
35. Ortega, F. B., Ruiz, J. R., España-Romero, V., Vicente-Rodriguez, G., Martínez-Gómez, D., Manios, Y., Béghin, L., Molnar, D., Widhalm, K., Moreno, L. A., Sjöström, M., & Castillo, M. J. (2011). Međunarodna skala tjelesne spremnosti (IFIS): korisnost samoprocijenjene tjelesne spremnosti kod mladih. International Journal of Epidemiology, 40(3), 701–711. https://doi.org/10.1093/ije/dyr039
36. Ortega, F. B., Sánchez-López, M., Solera-Martínez, M., Fernández-Sánchez, A., Sjöström, M., & Martínez-Vizcaino, V. (2013). Samoprijavljena i izmjerena kardiorespiratorna kondicija slično predviđaju rizik od kardiovaskularnih bolesti u mladih odraslih osoba. Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports, 23(6), 749–757. https://doi.org/10.1111/j.1600-0838.2012.01454.x
37. Ortega, F. B., Zhang, K., Cadenas-Sanchez, C., Tremblay, M. S., Jurak, G., Tomkinson, G. R., Ruiz, J. R., Keller, K., Nyström, C. D., Sacheck, J. M., Pate, R., Weston, K. L., Kidokoro, T., Poon, E. T., Wachira, L. J. M., Ssenyonga, R., Gomes, T. N. Q. F., Cristi-Montero, C., Fraser, B. J., … Liu, Y. (2025). Baterija Youth Fitness International Test (YFIT) za praćenje i nadzor među djecom i adolescentima: modificirani Delphi projekt postizanja konsenzusa sa 169 stručnjaka iz 50 zemalja i teritorija. Journal of Sport and Health Science, 14. https://doi.org/10.1016/j.jshs.2024.101012
38. Podsiadlo, D., & Richardson, S. (1991). Vremenski mjereni “Up & Go”: test osnovne funkcionalne pokretljivosti za krhke starije osobe. Journal of the American Geriatrics Society, 39(2), 142–148. https://doi.org/10.1111/J.1532-5415.1991.TB01616.X
39. Ravens-Sieberer, U., Herdman, M., Devine, J., Otto, C., Bullinger, M., Rose, M., & Klasen, F. (2014). Europski pristup KIDSCREEN za mjerenje kvalitete života i dobrobiti u djece: razvoj, trenutačna primjena i budući napredak. Quality of Life Research, 23(3), 791–803. https://doi.org/10.1007/S11136-013-0428-3
40. Roberts, H. C., Denison, H. J., Martin, H. J., Patel, H. P., Syddall, H., Cooper, C., & Sayer, A. A. (2011). Pregled mjerenja snage stiska u kliničkim i epidemiološkim studijama: prema standardiziranom pristupu. Age and Ageing, 40(4), 423–429. https://doi.org/10.1093/AGEING/AFR051
41. Serra-Majem, L., Ribas, L., Ngo, J., Ortega, R. M., García, A., Pérez-Rodrigo, C., & Aranceta, J. (2004). Hrana, mladi i mediteranska prehrana u Španjolskoj. Razvoj KIDMED-a, indeksa kvalitete mediteranske prehrane u djece i adolescenata. Public Health Nutrition, 7(7), 931–935. https://doi.org/10.1079/PHN2004556
42. Stunkard, A. J., & Messick, S. (1985). Upitnik o prehrani s tri faktora za mjerenje prehrambene restrikcije, dezinhibicije i gladi. Journal of Psychosomatic Research, 29(1), 71–83. https://doi.org/10.1016/0022-3999(85)90010-8
43. Tomkinson, G. R., Lang, J. J., Rubín, L., McGrath, R., Gower, B., Boyle, T., Klug, M. G., Mayhew, A. J., Blake, H. T., Ortega, F. B., Cadenas-Sanchez, C., Magnussen, C. G., Fraser, B. J., Kidokoro, T., Liu, Y., Christensen, K., Leong, D. P., Aadahl, M., Abdin, E., … Yu, R. (2025). Međunarodne norme za snagu stiska šake u odraslih: sustavni pregled podataka o 2,4 milijuna odraslih osoba u dobi od 20 do 100+ godina iz 69 zemalja i regija. Journal of Sport and Health Science, 14, 101014. https://doi.org/10.1016/j.jshs.2024.101014
44. Varni, J. W., Burwinkle, T. M., Katz, E. R., Meeske, K., & Dickinson, P. (2002). PedsQL u pedijatrijskom raku: pouzdanost i valjanost generičkih osnovnih skala Pediatric Quality of Life Inventory, Multidimensional Fatigue Scale i modula za rak. Cancer, 94(7), 2090–2106. https://doi.org/10.1002/CNCR.10428
45. Wang, G. Y., Benmedjahed, K., Lambert, J., Evans, C. J., Hwang, S., Black, J., & Johns, M. W. (2017). Procjena narkolepsije s katapleksijom u djece i adolescenata: razvoj dnevnika katapleksije i ESS-CHAD-a. Nature and Science of Sleep, 9, 201–211. https://doi.org/10.2147/NSS.S140143
46. Svjetska zdravstvena organizacija. (1995). Tjelesni status: uporaba i tumačenje antropometrije. Izvješće Stručnog odbora WHO-a (WHO Technical Report Series 854). Svjetska zdravstvena organizacija.
47. Svjetska zdravstvena organizacija. (2000). Pretilost: prevencija i upravljanje globalnom epidemijom. Izvješće savjetovanja WHO-a. U World Health Organization technical report series (Vol. 894). Svjetska zdravstvena organizacija.
48. Svjetska zdravstvena organizacija. (2011). Opseg struka i omjer struka i bokova: izvješće stručnog savjetovanja WHO-a.
49. Wurz, A., McLaughlin, E., Lategan, C., Chamorro Viña, C., Grimshaw, S. L., Hamari, L., Götte, M., Kesting, S., Rossi, F., van der Torre, P., Guilcher, G. M. T., McIntyre, K., & Culos-Reed, S. N. (2021). Međunarodne smjernice za tjelesnu aktivnost u pedijatrijskoj onkologiji (iPOEG). TRANSLATIONAL BEHAVIORAL MEDICINE, 11(10), 1915–1922. https://doi.org/10.1093/tbm/ibab028
50. Zigmond, A. S., & Snaith, R. P. (1983). Bolnička skala anksioznosti i depresije. Acta Psychiatrica Scandinavica, 67(6), 361–370. https://doi.org/10.1111/j.1600-0447.1983.tb09716.x