Može li stres uzrokovati rak prostate? Što znanost doista kaže

Ključne poruke

• Nije dokazano da stres uzrokuje rak prostate. Objedinjena analiza 12 europskih kohortnih istraživanja nije utvrdila povezanost između stresa na poslu i rizika od raka prostate [1].
• Najjasnija povezanost uočena je kod muškaraca koji već imaju tu bolest. U švedskom istraživanju na 4.105 muškaraca, oni s najvišom razinom stresa imali su 66% višu stopu smrtnosti od raka prostate nego muškarci s niskom razinom stresa [2].
• Većina onoga što znamo o mogućem utjecaju stresa na tumore prostate potječe iz istraživanja na miševima i štakorima, a ne na ljudima [3][4].
• Dokazi o povezanosti stresa i PSA-a nisu jednoznačni. Dva američka istraživanja povezala su stres ili zabrinutost s višim vrijednostima PSA-a, ali britansko istraživanje na 4.886 muškaraca nije utvrdilo povezanost [5][6][7].
• Istraživanja beta-blokatora te kombiniranja prehrane temeljene na biljnim namirnicama sa smanjenjem stresa zanimljiva su, ali previše ograničena da bi se na temelju njih mijenilo liječenje [8][9][10].
• Ako vam je postavljena dijagnoza, dokazi ne daju razlog da krivite sebe. Dob, etničko podrijetlo i obiteljska anamneza poznati su čimbenici rizika. Stres nije na tom popisu [11].

Ako ste u tražilicu upisali „može li stres uzrokovati rak prostate”, vjerojatno ne pitate iz puke znatiželje. Možda vam je upravo postavljena dijagnoza i pokušavate shvatiti zašto. Možda se vaš otac ili brat liječi, a vi strahujete od vlastitog rizika. Ili ste možda iza sebe ostavili iznimno tešku godinu i pitate se uzima li to danak.

Razumijemo vas. Pitanje je opravdano. Dugotrajan stres doista može iscrpiti tijelo [12]. Zato je prirodno pitati se je li imao ulogu u nečemu tako ozbiljnom kao što je rak. Iskren odgovor nije jednostavno da ili ne.

U ovom ćemo vodiču objasniti što pokazuju istraživanja, jednostavnim jezikom opisati biološke mehanizme i razlučiti na što stres može, a na što ne može utjecati. Pronaći ćete i praktične korake, bilo da razmišljate o prevenciji, živite s dijagnozom ili pokušavate ublažiti osjećaj krivnje.

Kratak odgovor: može li stres uzrokovati rak prostate?

Nema čvrstih dokaza da stres sam po sebi uzrokuje rak prostate. Kada su istraživači objedinili podatke o više od 116.000 ljudi iz 12 europskih kohortnih istraživanja, stres na poslu nije bio povezan s rizikom od raka prostate [1]. Škotsko istraživanje koje je 30 godina pratilo 5.743 zaposlena muškarca utvrdilo je slabu povezanost, ali autori su zaključili da su najvjerojatnije objašnjenje drugi čimbenici [13].

Utjecaj stresa jasnije se uočava nakon dijagnoze. U švedskom istraživanju muškarci s rakom prostate koji su prijavili najvišu razinu stresa imali su veću vjerojatnost smrti od te bolesti nego muškarci s niskom razinom stresa [2]. Postoje i mogući neizravni putovi djelovanja, koje objašnjavamo u nastavku, ali većina dosadašnjih bioloških dokaza potječe iz istraživanja na životinjama [3][4].

To je kratka verzija. Opširnija se bavi razlikom između uzroka i utjecaja te onime što su istraživanja uspjela, a što nisu uspjela dokazati.

Zašto ljudi pitaju: pitanje povezanosti stresa i raka

Ako pretražujete „može li stres uzrokovati rak prostate”, možda ćete se prepoznati u jednom od ove trojice muškaraca.

Prvome je upravo postavljena dijagnoza i u mislima prolazi posljednjih nekoliko godina tražeći objašnjenje. Posao pod velikim pritiskom. Razvod. Godine skrbi za ostarjelog roditelja. Pitanje koje se krije iza svega zapravo glasi: jesam li si to sam prouzročio?

Drugi gleda oca ili brata kako prolazi kroz liječenje i pita se čeka li i njega isto. Želi znati na što doista može utjecati.

Treći je u četrdesetima ili pedesetima, godinama živi pod velikim pritiskom i počinje osjećati posljedice. Želi znati treba li biti zabrinut.

Ako se prepoznajete, ne pretjerujete. Traženje razloga vrlo je ljudska reakcija, a stres je lako izdvojiti kao krivca. U jednom pregledu istraživanja osobe koje su preboljele rak dojke često su svoju bolest pripisivale stresu, uz obiteljsku anamnezu, okoliš, sudbinu ili slučajnost [14]. Isti je pregled pokazao da se ta uvjerenja ne podudaraju uvijek s čimbenicima rizika koje stručnjaci prepoznaju [14]. Objašnjenje za kojim posegnete vođeni osjećajima nije uvijek ono koje potvrđuju dokazi.

Razlika između okidača i uzroka

Vrijedi zapamtiti ovu razliku: nešto može utjecati na bolest, a da je ne uzrokuje. Pušenje duhana glavni je čimbenik rizika za rak pluća [15]. Stres ne pripada toj kategoriji kada je riječ o raku prostate. U najboljem slučaju pripada manje jasnom području: možda donekle povećava rizik ili utječe na ponašanje bolesti, ali je ne pokreće.

Ta je razlika važna. Mijenja način na koji razmišljate o prevenciji. A ako vam je dijagnoza već postavljena, mijenja priču koju sebi govorite o tome zašto se to dogodilo.

Kako stres utječe na tijelo i prostatu

Prije nego što se posvetimo istraživanjima, korisno je znati što se u vašem tijelu događa tijekom dugotrajnog stresa. Ti su biološki procesi stvarni, čak i kada je njihova povezanost s rakom neizvjesna.

Os HPA i odgovor na stres

Kada mozak osjeti prijetnju (bijesnog šefa, vrtlog briga u tri ujutro, tešku dijagnozu), pokreće niz hormonskih signala koji nazivamo os hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda, odnosno os HPA. Taj niz vodi od mozga do nadbubrežnih žlijezda, a njegov je krajnji proizvod hormon stresa kortizol [12]. U odgovoru na stres sudjeluju i adrenalin i noradrenalin, još dva hormona stresa [3].

Taj sustav dobro funkcionira u kratkim razdobljima. Brz porast kortizola pomaže vam nositi se s prijetnjom. Problemi počinju kada stres traje mjesecima ili godinama. Kortizol može ostati povišen, a ono što je kratkoročno pomagalo počinje štetiti, pridonoseći problemima koji sežu od srčanih bolesti do većeg rizika od infekcija [12].

Kortizol, adrenalin i tkivo prostate

Ovdje dolazimo do učinaka specifičnih za prostatu. U pokusima na miševima stres je ubrzao razvoj raka prostate, a taj je učinak ovisio o adrenalinu [3]. Adrenalin je u tumorskim stanicama aktivirao signalni put poznat kao ADRB2/PKA/BAD, koji je spriječio njihovo odumiranje kakvo bi inače nastupilo tijekom određenih oblika liječenja. Blokiranje tog puta spriječilo je taj učinak [3].

Talijanski tim utvrdio je sličan učinak noradrenalina, koji tijelo otpušta tijekom kroničnog stresa. U miševa s ljudskim stanicama raka prostate noradrenalin je povećao pokretljivost stanica raka i njihovo širenje u obližnje limfne čvorove, a beta-blokator zaustavio je tu povećanu pokretljivost [16].

Istraživanje na štakorima utvrdilo je nešto slično na razini gena. Ponavljani stres povećao je aktivnost nekoliko gena povezanih s rastom stanica u prostati, uključujući gene u signalnim putovima čija je funkcija poremećena kod raka prostate [4].

Ništa od toga ne pokazuje da stres uzrokuje rak prostate u ljudi. To upućuje na to da stres u životinja može stvoriti uvjete koji potiču napredovanje postojećih tumora i mogu smanjiti učinkovitost nekih oblika liječenja [3].

Kratkotrajan i kroničan stres: zašto je vrsta važna

Nije svaki stres isti. Propustiti let stresno je iskustvo. Isto vrijedi i za petogodišnju skrb o partneru s demencijom. Vaše tijelo vrlo različito reagira na kratke nalete stresa i na stres koji ne popušta [12].

Istraživanja u ovom članku bave se stresom kao dijelom svakodnevnog života, primjerice stresnim poslom, a ne jednim lošim danom. Kanadsko istraživanje PROtEuS, primjerice, ispitivalo je muškarce o stresu na svakom poslu koji su obavljali tijekom radnog vijeka [17].

Što istraživanja doista govore o stresu i raku prostate

Na internetu ćete pronaći samouvjerene tvrdnje u oba smjera. Istraživanja ne daju tako jednostavnu sliku. Neka istraživanja pronalaze povezanost, a druga ne, pa je najpoštenije reći da su dokazi neujednačeni. Evo obiju strana.

Istraživanja koja su utvrdila povezanost

Kanadsko istraživanje PROtEuS usporedilo je 1.933 muškarca s novodijagnosticiranim rakom prostate u Montrealu s 1.994 muškarca iz opće populacije [17]. Među muškarcima mlađima od 65 godina svakih dodatnih 10 godina stresa na radnom mjestu bilo je povezano s 12% većim rizikom od raka prostate. Kod starijih muškaraca takva povezanost nije utvrđena. Uzimanje u obzir prethodnih probirnih pregleda, društvenog okruženja i načina života malo je utjecalo na rezultat [17].

Švedsko istraživanje donosi još upečatljivije rezultate. Istraživači su anketirali 4.105 muškaraca koji su liječeni od raka prostate koji se nije proširio. Muškarci s najvišom razinom stresa imali su 66% višu stopu smrtnosti od raka prostate nego muškarci s niskom razinom stresa, uz omjer hazarda od 1,66 [2]. Također su više tugovali, lošije spavali i imali manje ljudi s kojima su mogli podijeliti svoje probleme [2].

Istraživanje iz 2024. provedeno u Baltimoreu u SAD-u analiziralo je tumore prostate 218 muškaraca. Muškarci koji su živjeli u socijalno ugroženijim četvrtima imali su veću aktivnost nekoliko gena povezanih sa stresom u svojim tumorima, uključujući neke povezane s upalom [18]. Crni muškarci u istraživanju češće su živjeli u socijalno ugroženim područjima. Istraživači smatraju da bi kronični stres mogao pomoći objasniti zašto je socijalna ugroženost povezana s agresivnim rakom prostate, no ovo je istraživanje dalo samo presjek stanja u jednom trenutku te ga još treba ponoviti na većim skupinama [18].

Istraživanja koja nisu utvrdila povezanost

Velika europska analiza objedinila je 12 kohortnih istraživanja s više od 116.000 ljudi, od kojih je 865 oboljelo od raka prostate. Nije utvrdila povezanost između stresa na poslu i raka prostate, a autori su zaključili da stres na poslu vjerojatno nije važan čimbenik rizika za tu bolest [1].

Ranije istraživanje istog kanadskog tima u Montrealu obuhvatilo je 11 vrsta raka. Stresne poslove povezalo je s nekoliko njih, uključujući rak pluća i debelog crijeva [19]. Za rak prostate nije utvrdilo povezanost [17].

Nalazi koji ne pokazuju povezanost stvarni su dokazi, a ne neuspjela istraživanja. Oni pokazuju da je odnos između stresa i raka prostate slab i nedosljedan. Kad bi stres bio važan izravan uzrok, to bi se pokazalo u većini istraživanja. No ne pokazuje se.

Pregled ključnih istraživanja

Pogledajte obrazac. Najjasniji pokazatelj u istraživanjima na ljudima dolazi od muškaraca koji su već imali rak prostate [2]. Nalazi o tome tko uopće obolijeva od raka prostate upućuju u različitim smjerovima [1][17][13].

Četiri neizravna načina na koja bi stres mogao utjecati na zdravlje prostate

Ako se, dakle, čini da stres ne uzrokuje rak prostate izravno, kako bi ipak mogao biti važan? Istraživači su proučavali četiri moguća puta. Za neke postoji više dokaza nego za druge.

Put 1: Potiskivanje imunološkog sustava

Dugotrajna izloženost visokim razinama kortizola povezana je s većim rizikom od infekcija [12]. Imunološki sustav važan je i kod raka: upala unutar tumora može oslabiti imunološke odgovore koji bi inače mogli kočiti njegov rast [20]. Utječu li promjene imuniteta povezane sa stresom na rak prostate kod ljudi još je otvoreno pitanje.

Put 2: Poremećaj hormonske ravnoteže

Rak prostate ovisi o hormonima. Testosteron potiče rast raka prostate, zbog čega hormonska terapija djeluje tako da zaustavlja stvaranje testosterona ili blokira njegove učinke [21]. Poznato je da kronični stres potiskuje reproduktivnu funkciju [4]. U jednom španjolskom istraživanju štakori držani u stresnim uvjetima sličnima onima na nekim radnim mjestima (umjetno svjetlo, vrućina i zatvorenost u malom prostoru) imali su u prostati više razine enzima koji pretvaraju testosteron u dihidrotestosteron, hormon koji potiče rast prostate [22]. Američki tim koji je provodio istraživanja na štakorima pretpostavio je da stres može utjecati na rak putem takvih hormonskih sustava, no naveo je da su ti mehanizmi još slabo razjašnjeni [4], a španjolski tim pozvao je na dodatna istraživanja o tome što to znači za ljude [22].

Put 3: Kronična upala

Dugotrajna upala niskog intenziteta može pomoći tumorima da rastu i šire se [20]. U istraživanju iz Baltimorea muškarci iz socijalno ugroženijih četvrti imali su veću aktivnost nekoliko gena povezanih s upalom u svojim tumorima [18]. Istraživači smatraju da bi kronični stres mogao biti dio te slike, no to nije dokazano [18].

Put 4: Promjene načina života i ponašanja

Ovaj je put najbliži svakodnevici i najlakše ga je previdjeti. Stres mijenja vaše ponašanje. Možda spavate previše ili premalo, jedete previše ili premalo, izbjegavate ljude ili više pijete i pušite [23].

Može vas navesti i na odgađanje obveza. U američkom istraživanju muškaraca u dobi od 57 do 85 godina oni s višom razinom stresa rjeđe su obavili PSA test [24]. U Ujedinjenom Kraljevstvu PSA testovi ne nude se rutinski muškarcima bez simptoma [25]. Stoga je praktična poruka šira od samog PSA testiranja: zbog stresa biste lakše mogli odgoditi posjet liječniku obiteljske medicine koji već neko vrijeme namjeravate zakazati.

Može li stres povisiti razinu PSA?

Moguće je. Dokazi su neujednačeni.

Dva američka istraživanja muškaraca uključenih u programe probira u zajednici utvrdila su povezanost. U jednom su muškarci s višom razinom stresa obično imali i više razine PSA [5]. U drugom su muškarci koji su se više brinuli zbog raka prostate češće imali abnormalan nalaz PSA, čak i nakon što su u obzir uzeti dob, prethodni probirni pregledi i razlog dolaska na testiranje [6].

Mnogo veće britansko istraživanje daje drukčiju sliku. U istraživanju ProtecT 4.886 muškaraca ispunilo je upitnike o anksioznosti i depresiji pri PSA testiranju, a njihovi rezultati na ljestvicama psihičke uznemirenosti nisu pokazali povezanost s razinom PSA izmjerenom poslije, pri biopsiji [7]. Isto je istraživanje ipak utvrdilo da su muškarci s mogućom depresijom pri prvom testiranju imali 23% veću vjerojatnost da im se dijagnosticira rak prostate, pa su istraživači pozvali na dodatna istraživanja razloga za to [7].

Povezanost može djelovati i u suprotnom smjeru. Autori prvog američkog istraživanja istaknuli su da bi rezultati muškaraca na ljestvicama stresa mogli odražavati zabrinutost zbog ranijih nalaza PSA ili simptoma [5]. A u švedskom anketnom istraživanju 3.165 muškaraca s rakom prostate više vrijednosti PSA bile su praćene većom psihičkom uznemirenošću [26]. Ako ste već liječeni i pri svakom PSA testu strepite od loših vijesti, naš članak o strahu od povratka raka i osjećaju krivnje zbog preživljavanja opisuje kako se taj strah doživljava i što pomaže.

Što to znači za vas? Jedan povišen nalaz PSA ne znači automatski rak. PSA može porasti i zbog povećane prostate ili infekcije prostate [25][27]. Europske urološke smjernice preporučuju da muškarci bez simptoma čiji je PSA između 3 i 10 ng/mL ponove test prije bilo kakvih daljnjih pretraga [27].

Ali nemojte povišen PSA otpisati kao "samo stres". Recite liječniku pod kakvim ste pritiskom bili i prepustite mu odluku o daljnjim koracima.

Stres i postojeći rak prostate: pogoršava li stanje?

Upravo su ovdje dokazi iz istraživanja na ljudima najjasniji, iako su još uvijek ograničeni. Ako vi ili netko koga volite već ima rak prostate, evo što pokazuju istraživanja.

Povezanost sa smrtnošću

Vratimo se švedskom istraživanju. Omjer hazarda od 1,66 znači da su muškarci s najvišom razinom stresa imali 66 % višu stopu smrtnosti od raka prostate nego muškarci s niskom razinom stresa, u analizi koja je uzela u obzir i druge čimbenike [2]. Ti su muškarci također prijavili više tuge, veći manjak sna i manje podrške [2].

Jedno istraživanje ne može dokazati da je stres uzrokovao te smrti. Ono pokazuje povezanost. Ipak, to je dobar razlog da brigu o stresu uključite u brigu o zdravlju, umjesto da ga sami pokušavate izdržati. No nije razlog za paniku. Panika je samo dodatan stres.

Što pokazuju istraživanja beta-blokatora

Beta-blokatori su lijekovi na recept koji se uglavnom primjenjuju za srčane bolesti i visoki krvni tlak [28]. Ometaju prijenos signala hormona stresa adrenalina i noradrenalina [3]. Zato su zanimljivi u ovom kontekstu. Norveško istraživanje na temelju registarskih podataka o 3.561 muškarcu s visokorizičnim ili uznapredovalim rakom prostate pokazalo je da su oni koji su uzimali beta-blokatore imali manju vjerojatnost smrti od raka [8]. Međutim, veliko britansko istraživanje nije utvrdilo povezanost između uzimanja beta-blokatora i smrti od raka prostate [9].

Dakle, nalazi su neujednačeni, a oba su istraživanja bila opservacijska, što znači da ne mogu dokazati uzročno-posljedičnu vezu [8][9]. Nemojte početi ni prestati uzimati bilo koji lijek zbog ovih istraživanja. Ako već uzimate beta-blokator, nastavite ga uzimati prema uputama i sva pitanja postavite liječniku.

Istraživanja prehrane u kombinaciji sa smanjenjem stresa

Dva mala američka pilot-istraživanja izravno su ispitala tu ideju. Uključivala su muškarce kojima je PSA nakon liječenja ponovno rastao, a koji su prešli na biljnu prehranu uz program učenja tehnika smanjenja stresa [10][29]. U prvom istraživanju, koje je uključivalo program usredotočene svjesnosti, PSA je sporije rastao u 8 od 10 muškaraca, a u njih 3 se smanjio [10]. U drugom je istraživanju 9 od 10 muškaraca čije je rezultate bilo moguće procijeniti imalo sporiji rast PSA-a, a u njih 4 PSA se smanjio [29].

Bila su to početna, mala istraživanja bez zasebne kontrolne skupine, pa ne mogu pokazati je li program uzrokovao promjenu ni koji je njegov dio pomogao [10][29]. Prvi istraživački tim pozvao je na veća randomizirana ispitivanja [10]. Dakle, zanimljivo, ali nije dokaz.

Što doista možete učiniti: smanjenje stresa za zdravlje prostate

Vjerojatno ste već čuli savjet „vježbajte, meditirajte, dobro spavajte”. Nije pogrešan, ali teško ga je provesti u djelo. Evo kako ga učiniti konkretnim.

Što podupiru dokazi

Za osobe oboljele od raka europske smjernice ESMO-a navode da su psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i terapije temeljene na usredotočenoj svjesnosti učinkovite u liječenju anksioznosti i depresije [30]. Svima WHO preporučuje najmanje 150 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno [31]. To znači 30 minuta pet dana u tjednu. Odraslima je u prosjeku potrebno 7 do 9 sati sna [32]. A razgovor o tome kako se osjećate s prijateljem, članom obitelji ili zdravstvenim stručnjakom jedna je od prvih stvari koje NHS predlaže za suočavanje sa stresom [23].

Primijetite koliko su te preporuke konkretne. „Više vježbajte” previše je neodređeno da biste to proveli u djelo. „Šetnja od 30 minuta nakon večere, pet dana u tjednu” nešto je s čime možete početi već večeras.

Sedmodnevni plan za početak

Ako krećete od nule, evo realističnog plana za tjedan dana.

• Ponedjeljak: šetnja od 20 minuta te 5 minuta sporog disanja prije spavanja
• Utorak: 15 minuta vježbi snage ili mobilnosti kod kuće, samo s vlastitom tjelesnom težinom
• Srijeda: telefonski razgovor, šetnja ili obrok s nekim tko vam je važan
• Četvrtak: šetnja ili vožnja biciklom od 30 minuta
• Petak: sat vremena bez ekrana prije spavanja
• Subota: dulja aktivnost u kojoj doista uživate, poput planinarenja, vrtlarenja, ribolova ili golfa
• Nedjelja: mirno jutro uz kavu, bez mobitela i bez planova

Ništa od ovoga nije komplicirano. Ipak, u stresnom tjednu možda će vam i to biti previše, pa počnite s tri dana ako vam se sedam čini prezahtjevno. Dosljednost je važnija od intenziteta.

Što ČINITI, a što NE ČINITI za stres i zdravlje prostate

Hrana i piće: što preporučuju europske smjernice za prevenciju raka

Hrana neće poništiti stres, ali dio je brige o sebi. Europski kodeks protiv raka daje jasne savjete: neka cjelovite žitarice, povrće, mahunarke i voće čine velik dio svakodnevne prehrane, ograničite crveno meso, izbjegavajte prerađeno meso, ograničite ultraprerađenu hranu i izbjegavajte alkoholna pića [33].

Ne morate sve promijeniti preko noći. Dodajte jednu stvar (dodatnu porciju povrća uz večeru, juhu od graha ili leće za ručak, komad voća umjesto keksa) i pričekajte da vam to postane navika prije nego što dodate sljedeću.

Kada razgovarati s liječnikom

Lako je na stres gledati kao na nešto što morate sami izdržati. Ne morate. Evo kada ga treba spomenuti.

Znakovi upozorenja koje vrijedi spomenuti liječniku obiteljske medicine ili urologu

Spomenite bilo što od sljedećeg na idućem pregledu, ili ranije ako se pogoršava:

• Promjene pri mokrenju, poput hitne ili česte potrebe za mokrenjem, slabog mlaza, napinjanja ili noćnog mokrenja [25]
• Krv u mokraći ili sjemenoj tekućini ili nenamjerno mršavljenje [25]
• Trajno loše raspoloženje koje traje tjednima ili mjesecima, a ne nekoliko dana [34]
• Poteškoće sa spavanjem koje traju mjesecima ili problemi sa spavanjem koji otežavaju svakodnevni život [32]
• Konzumiranje više alkohola ili pušenje više nego inače [23]
• Nalaz PSA-a za koji je liječnik rekao da je iznad normalne vrijednosti [25]

Ne znači sve navedeno da imate rak. Isti mokraćni simptomi mogu se javiti kod povećane prostate, vrlo čestog stanja koje nije rak [25]. No sve su to razlozi zbog kojih vrijedi odvojiti vrijeme za razgovor s liječnikom.

Kako spomenuti stres na urološkom pregledu

Ako ne znate kako započeti, pokušajte ovako: „Pod velikim sam stresom posljednjih [vremensko razdoblje] i želio bih da to uzmemo u obzir kada razgovaramo o mojim nalazima PSA-a, pretragama ili planu liječenja.”

Možda vam se čini da to nije važno spomenuti. Važno je. To pomaže liječniku da razumije s čime se suočavate i otvara mogućnost dobivanja podrške.

Podrška mentalnom zdravlju muškaraca zabrinutih zbog prostate

Ako imate rak, europske smjernice preporučuju redovitu procjenu anksioznosti i depresije u svakoj fazi bolesti [30]. Pitajte svoj onkološki tim kakvu psihološku podršku nudi i ima li vaša bolnica psihoonkološki tim (terapeute specijalizirane za rad s osobama oboljelima od raka i njihovim obiteljima).

Ako niste na liječenju, ali vam je teško, liječnik obiteljske medicine dobro je prvo mjesto za pomoć. U Ujedinjenom Kraljevstvu možete se i sami prijaviti za terapije razgovorom koje NHS pruža za anksioznost i depresiju, a koje mogu pomoći i kod stresa [23]. Traženje pomoći nije odvojeno od brige o zdravlju. Ono je njezin dio.

Oslobađanje od samookrivljavanja

Ako ovo čitate nakon nedavno postavljene dijagnoze, ovaj je odjeljak za vas.

Možda u mislima prolazite posljednjih deset godina i tražite što ste pogrešno učinili. Posao koji vas je potpuno iscrpio. Brak koji je loše završio. Godine koje ste proveli brinući se za ostarjelog roditelja i jedva spavajući. Tjeskoba koju nikad niste uspjeli sasvim staviti pod kontrolu. Tražite uzrok, a na stres je najlakše uprijeti prstom.

Dokazi ne podupiru taj zaključak. Poznati čimbenici rizika za rak prostate jesu dob iznad 50 godina, crnačko afričko ili afričko-karipsko podrijetlo, obiteljska povijest raka prostate te naslijeđene genske promjene, poput neispravnog gena BRCA2 [11]. Stres nije na tom popisu, a ni za što od navedenog nitko nije kriv.

Okrivljavanje sebe razumljiva je reakcija na zastrašujuću vijest. No može vam i naštetiti. Pregled istraživanja provedenih među osobama s dugotrajnim bolestima, uključujući rak, pokazao je da je okrivljavanje sebe zbog obolijevanja obično bilo povezano s većom emocionalnom patnjom, iako su autori upozorili na nedostatke u mnogim istraživanjima [35].

Ako se osjećaj krivnje i misli poput „što da sam…” stalno vraćaju, naš vodič kroz emocionalne faze nakon dijagnoze raka iskreno opisuje taj dio iskustva, kao i znakove da je možda vrijeme za dodatnu podršku.

Zato evo drukčijeg pitanja. Umjesto „Jesam li ja ovo uzrokovao?”, pokušajte se upitati: „Što sada mogu učiniti kako bih podržao svoje liječenje i ostatak svojeg života?” Na to pitanje postoje odgovori. Na ono prvo uglavnom ne postoje.

U redu je tugovati. Biti ljut. Bojati se. U redu je i otpustiti pomisao da ste odgovorni za to što ste dobili rak. Niste.

Često postavljana pitanja

Zaključak

Dakle, može li stres uzrokovati rak prostate? Ne na način kojeg se možda bojite. Dokazi ne pokazuju da stres uzrokuje sam nastanak raka prostate [1][13]. Ipak, upućuju na to da je visoka razina stresa povezana s lošijim ishodima kod muškaraca koji već imaju tu bolest [2]. Stres također može promijeniti svakodnevne navike koje utječu na vaše zdravlje [23].

Nitko nema život bez stresa. Ono što možete jest spriječiti stres da preuzme kontrolu: brinite se o snu, krećite se, ostanite povezani s ljudima koji su vam važni, odlazite na preglede koje je liječnik zakazao i smatrajte mentalno zdravlje dijelom svojeg tjelesnog zdravlja.

Ako iz ovog članka zapamtite samo jedno, neka to bude ovo: odaberite jedan konkretan korak i poduzmite ga danas. Naručite se na pregled kod obiteljskog liječnika koji već odgađate. Prošećite 20 minuta. Nazovite prijatelja s kojim niste razgovarali mjesecima. Recite partneru kako ste zapravo. A ako vam je postavljena dijagnoza, otpustite, barem malo, pomisao da ste sami sebi ovo prouzročili.

Više o brizi za mentalno zdravlje tijekom i nakon liječenja pročitajte u našem vodiču o podršci za mentalno zdravlje osoba oboljelih od raka i članku o dugoročnim nuspojavama liječenja raka. Možete i pregledati sve naše resurse.

Ne morate se sami snalaziti u svemu ovome.

Literatura

[1] Heikkilä, K., Nyberg, S. T., Theorell, T., Fransson, E. I., Alfredsson, L., Bjorner, J. B., Bonenfant, S., Borritz, M., Bouillon, K., Burr, H., Dragano, N., Geuskens, G. A., Goldberg, M., Hamer, M., Hooftman, W. E., Houtman, I. L., Joensuu, M., Knutsson, A., Koskenvuo, M., . . . IPD-Work Consortium. (2013). Stres na poslu i rizik od raka: metaanaliza 5700 novih slučajeva raka u 116 000 europskih muškaraca i žena. BMJ, 346, f165. https://doi.org/10.1136/bmj.f165

[2] Jan, M., Bonn, S. E., Sjölander, A., Wiklund, F., Stattin, P., Holmberg, E., Grönberg, H., & Bälter, K. (2016). Uloge stresa i socijalne podrške u smrtnosti od raka prostate. Scandinavian Journal of Urology, 50(1), 47-55. https://doi.org/10.3109/21681805.2015.1079796

[3] Hassan, S., Karpova, Y., Baiz, D., Yancey, D., Pullikuth, A., Flores, A., Register, T., Cline, J. M., D'Agostino, R., Danial, N., Datta, S. R., & Kulik, G. (2013). Bihevioralni stres ubrzava razvoj raka prostate u miševa. Journal of Clinical Investigation, 123(2), 874-886. https://doi.org/10.1172/JCI63324

[4] Flores, I. E., Sierra-Fonseca, J. A., Davalos, O., Saenz, L. A., Castellanos, M. M., Zavala, J. K., & Gosselink, K. L. (2017). Stres mijenja ekspresiju gena povezanih s rakom u prostati. BMC Cancer, 17(1), 621. https://doi.org/10.1186/s12885-017-3635-4

[5] Stone, A. A., Mezzacappa, E. S., Donatone, B. A., & Gonder, M. (1999). Psihosocijalni stres i socijalna podrška povezani su s razinama antigena specifičnog za prostatu u muškaraca: rezultati programa probira u zajednici. Health Psychology, 18(5), 482-486. https://doi.org/10.1037/0278-6133.18.5.482

[6] Cohen, L., Fouladi, R. T., Babaian, R. J., Bhadkamkar, V. A., Parker, P. A., Taylor, C. C., Smith, M. A., Gritz, E. R., & Basen-Engquist, K. (2003). Zabrinutost zbog raka povezana je s abnormalnim razinama antigena specifičnog za prostatu u muškaraca koji sudjeluju u programu probira u zajednici. Cancer Epidemiology, Biomarkers & Prevention, 12(7), 610-617. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12869399/

[7] Turner, E. L., Lane, J. A., Metcalfe, C., Down, L., Donovan, J. L., Hamdy, F., Neal, D., & Vedhara, K. (2009). Psihološka uznemirenost i razine antigena specifičnog za prostatu u muškaraca s rakom prostate i bez njega. Brain, Behavior, and Immunity, 23(8), 1073-1078. https://doi.org/10.1016/j.bbi.2009.01.009

[8] Grytli, H. H., Fagerland, M. W., Fosså, S. D., & Taskén, K. A. (2014). Povezanost primjene β-blokatora i preživljenja specifičnog za rak prostate: kohortno istraživanje 3561 bolesnika s visokorizičnim ili metastatskim rakom prostate. European Urology, 65(3), 635-641. https://doi.org/10.1016/j.eururo.2013.01.007

[9] Cardwell, C. R., Coleman, H. G., Murray, L. J., O'Sullivan, J. M., & Powe, D. G. (2014). Primjena beta-blokatora i preživljenje kod raka prostate: ugniježđeno istraživanje parova u britanskoj kohorti Clinical Practice Research Datalink. Cancer Epidemiology, 38(3), 279-285. https://doi.org/10.1016/j.canep.2014.03.011

[10] Saxe, G. A., Hébert, J. R., Carmody, J. F., Kabat-Zinn, J., Rosenzweig, P. H., Jarzobski, D., Reed, G. W., & Blute, R. D. (2001). Može li prehrana u kombinaciji sa smanjenjem stresa utjecati na brzinu porasta antigena specifičnog za prostatu nakon biokemijskog recidiva raka prostate? Journal of Urology, 166(6), 2202-2207. https://doi.org/10.1016/S0022-5347(05)65535-8

[11] NHS. (2025., 31. srpnja). Uzroci raka prostate. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/conditions/prostate-cancer/causes/

[12] Russell, G., & Lightman, S. (2019). Ljudski odgovor na stres. Nature Reviews Endocrinology, 15(9), 525-534. https://doi.org/10.1038/s41574-019-0228-0

[13] Metcalfe, C., Davey Smith, G., Macleod, J., & Hart, C. (2007). Uloga samoprijavljenog stresa u razvoju raka dojke i raka prostate: prospektivno kohortno istraživanje zaposlenih muškaraca i žena uz 30 godina praćenja. European Journal of Cancer, 43(6), 1060-1065. https://doi.org/10.1016/j.ejca.2007.01.027

[14] Dumalaon-Canaria, J. A., Hutchinson, A. D., Prichard, I., & Wilson, C. (2014). Što uzrokuje rak dojke? Sustavni pregled pripisivanja uzroka među osobama koje su preživjele rak dojke i usporedba s čimbenicima rizika koje potvrđuju stručnjaci. Cancer Causes & Control, 25(7), 771-785. https://doi.org/10.1007/s10552-014-0377-3

[15] Svjetska zdravstvena organizacija. (2026., 16. travnja). Rak pluća [Informativni list]. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/lung-cancer

[16] Barbieri, A., Bimonte, S., Palma, G., Luciano, A., Rea, D., Giudice, A., Scognamiglio, G., La Mantia, E., Franco, R., Perdonà, S., De Cobelli, O., Ferro, M., Zappavigna, S., Stiuso, P., Caraglia, M., & Arra, C. (2015). Hormon stresa noradrenalin povećava migraciju stanica raka prostate in vitro i in vivo. International Journal of Oncology, 47(2), 527-534. https://doi.org/10.3892/ijo.2015.3038

[17] Blanc-Lapierre, A., Rousseau, M. C., & Parent, M. E. (2017). Percipirani stres na radnom mjestu povezan je s povećanim rizikom od raka prostate prije 65. godine. Frontiers in Oncology, 7, 269. https://doi.org/10.3389/fonc.2017.00269

[18] Boyle, J., Yau, J., Slade, J. L., Butts, D. A., Zhang, Y., Legesse, T. B., Cellini, A., Clark, K., Park, J. Y., Wimbush, J., Ambulos, N., Yin, J., Hussain, A., Onukwugha, E., Knott, C. L., Wheeler, D. C., & Barry, K. H. (2024). Nepovoljne socioekonomske prilike u susjedstvu i ekspresija RNA gena povezanih sa stresom u tumorima prostate. JAMA Network Open, 7(7), e2421903. https://doi.org/10.1001/jamanetworkopen.2024.21903

[19] Blanc-Lapierre, A., Rousseau, M. C., Weiss, D., El-Zein, M., Siemiatycki, J., & Parent, M. É. (2017). Izvješća o percipiranom stresu na poslu tijekom života i rak u muškaraca: istraživanje parova u Montrealu, Kanada. Preventive Medicine, 96, 28-35. https://doi.org/10.1016/j.ypmed.2016.12.004

[20] Mantovani, A., Allavena, P., Sica, A., & Balkwill, F. (2008). Upala povezana s rakom. Nature, 454(7203), 436-444. https://doi.org/10.1038/nature07205

[21] NHS. (2025., 31. srpnja). Liječenje raka prostate. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/conditions/prostate-cancer/treatment/

[22] Sánchez, P., Torres, J. M., Castro, B., Olmo, A., del Moral, R. G., & Ortega, E. (2013). Ekspresija izoenzima steroidne 5α-reduktaze u prostati odraslih štakora nakon okolišnog stresa. The FEBS Journal, 280(1), 93-101. https://doi.org/10.1111/febs.12052

[23] NHS. (2026., 6. ožujka). Stres. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/mental-health/feelings-symptoms-behaviours/feelings-and-symptoms/stress/

[24] Kotwal, A. A., Schumm, P., Mohile, S. G., & Dale, W. (2012). Utjecaj stresa, depresije i anksioznosti na stope probira PSA testom u nacionalno reprezentativnom uzorku. Medical Care, 50(12), 1037-1044. https://doi.org/10.1097/MLR.0b013e318269e096

[25] NHS. (2025., 31. srpnja). Simptomi raka prostate. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/conditions/prostate-cancer/symptoms/

[26] Rönningås, U., Fransson, P., Holm, M., & Wennman-Larsen, A. (2019). Antigen specifičan za prostatu (PSA) i uznemirenost: nacionalno presječno anketno istraživanje muškaraca s rakom prostate u Švedskoj. BMC Urology, 19(1), 66. https://doi.org/10.1186/s12894-019-0493-1

[27] Europsko urološko društvo. (2026). Smjernice EAU-a za rak prostate: dijagnostička obrada (Izdanje predstavljeno na godišnjem kongresu EAU-a u Londonu 2026.). Ured za smjernice EAU-a. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://uroweb.org/guidelines/prostate-cancer/chapter/diagnostic-evaluation

[28] NHS. (2026., 4. rujna). Beta-blokatori. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/medicines/beta-blockers/

[29] Saxe, G. A., Major, J. M., Nguyen, J. Y., Freeman, K. M., Downs, T. M., & Salem, C. E. (2006). Moguće usporavanje napredovanja bolesti kod recidiva raka prostate prehranom temeljenom na biljnim namirnicama i smanjenjem stresa. Integrative Cancer Therapies, 5(3), 206-213. https://doi.org/10.1177/1534735406292042

[30] Grassi, L., Caruso, R., Riba, M. B., Lloyd-Williams, M., Kissane, D., Rodin, G., McFarland, D., Campos-Ródenas, R., Zachariae, R., Santini, D., Ripamonti, C. I., & Odbor za smjernice ESMO-a. (2023). Anksioznost i depresija u odraslih bolesnika s rakom: smjernica ESMO-a za kliničku praksu. ESMO Open, 8(2), 101155. https://doi.org/10.1016/j.esmoop.2023.101155

[31] Svjetska zdravstvena organizacija. (2024., 26. lipnja). Tjelesna aktivnost [Informativni list]. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/physical-activity

[32] NHS. (2024., 19. ožujka). Nesanica. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/conditions/insomnia/

[33] Međunarodna agencija za istraživanje raka. (2025). Europski kodeks protiv raka, 5. izdanje. https://cancer-code-europe.iarc.who.int/wp-content/uploads/2025/10/European-Code-Against-Cancer-5th-edition.pdf

[34] NHS. (2023., 5. srpnja). Pregled: depresija u odraslih. Pristupljeno 29. listopada 2026., na https://www.nhs.uk/mental-health/conditions/depression-in-adults/overview/

[35] Callebaut, L., Molyneux, P., & Alexander, T. (2017). Povezanost samookrivljavanja za pojavu kronične tjelesne bolesti i emocionalne uznemirenosti: sustavni pregled literature. Clinical Psychology & Psychotherapy, 24(4), 965-986. https://doi.org/10.1002/cpp.2061