Komunikacija je ključna u skrbi usmjerenoj na obitelj u onkologiji adolescenata i mladih odraslih (AYA). Neke su se studije usredotočile na to kako komunikacija utječe na roditelje djece oboljele od raka kako bi ostvarili zdravo (psihološko) prilagođavanje suočavanju s dijagnozom svoje djece. Međutim, prema Srinivas et al. (2022), malo ili nimalo istraživanja nije se fokusiralo na potrebe i prioritete komunikacije AYA s rakom ili kako se prioriteti komunikacije AYA uspoređuju s roditeljskim perspektivama.

U tom smislu, Srinivas et al. (2022) proveli su dva kvalitativna istraživanja komunikacije s ciljem razvoja smjernica o tome kako kliničari mogu bolje komunicirati s AYA pacijentima oboljelima od raka i roditeljima. U jednom istraživanju intervjuirano je 80 roditelja djece oboljele od raka (u različitim fazama tijeka bolesti, uključujući posttretman ili žalovanje), a u drugom istraživanju intervjuirano je 37 AYA pacijenata oboljelih od raka (dijagnosticiranih različitim vrstama raka poput leukemije, tumora središnjeg živčanog sustava, tumora i limfoma) u aktivnom liječenju ili preživljavanju.

Istraživači su identificirali kategorije savjeta povezane s tri glavne teme: međuljudski odnosi, informativne preferencije i pružanje tretmana, resursa i medicinske skrbi. AYA i roditelji dali su slične savjete o potrebi suosjećanja, snažnih veza, nade, predanosti i transparentne iskrenosti. Međutim, AYA je naglasila potrebu da kliničari zadrže smirenost kako bi smanjili njihovu anksioznost, dok su roditelji naglasili potrebu da kliničari pruže potporne resurse kako bi im pomogli u upravljanju potrebama svoje djece i obitelji.

Savjeti koje su dali AYA pacijenti i roditelji kliničarima grupirani su u 3 glavne teme, s blagim razlikama u podkategorijama:

1. Međuljudski odnosi,
2. Informativne preferencije,
3. Pružanje tretmana, resursa i medicinske skrbi.

Dakle, kako AYA, tako i roditelji dali su slične savjete o potrebi suosjećanja, snažnih veza, nade, predanosti i transparentne iskrenosti. AYA je također naglasila potrebu da kliničari zadrže smirenost kako bi smanjili njihovu anksioznost, a roditelji su naglasili potrebu da kliničari pruže potporne resurse kako bi im pomogli u upravljanju potrebama djece i obitelji.

Advice to Clinicians on Communication