Ova studija istražuje ozbiljnost prepreka sudjelovanju kod pacijenata koji su preživjeli tumore pedijatrijske stražnje jame (PFT) mnogo godina nakon liječenja. U prošlosti su se etiološke studije o nepovoljnim ishodima prvenstveno usredotočile na patobiološke čimbenike rizika. Trenutna analiza ima za cilj istražiti važnost ekoloških varijabli. “U prosjeku, 10 godina nakon dijagnoze, obrazovne i socijalne poteškoće 42 pacijenta koji su preživjeli pedijatrijski PFT (srednja dob 17 godina) upitane su pomoću samoizgrađenog upitnika nakon psihosocijalne procjene usmjerene na resurse (PREDI). Prepreke obrazovnom ili društvenom sudjelovanju definirane su poteškoćama koje su prijavili sami i/ili opunomoćenici u školi ili u vršnjačkim odnosima. “U skladu s tim, djeca i adolescenti kategorizirani su u skupine adekvatnog i ograničenog sudjelovanja. Nakon toga, studija je utvrdila potencijalne patobiološke (vrsta liječenja, hidrocefalus, recidiv tumora, spol, dob pri dijagnozi, napadaji i cerebelarni mutizam) i okolišne (roditeljsko i majčinsko obrazovanje, braća i sestre, glavni jezik, nepodudarnosti između osobnih i okolišnih vrijednosti, redovita tjelesna aktivnost i privatni životni prostor) čimbenike rizika i istraživali razlikuju li se pacijenti s odgovarajućim i ograničenim sudjelovanjem po broju čimbenika rizika. Gotovo desetljeće nakon liječenja, dvije trećine pacijenata imalo je obrazovne i/ili socijalne poteškoće. Pacijenti s ograničenim sudjelovanjem češće su bili povezani s okolišnim čimbenicima kao što su niska diploma obrazovanja majki, braća i sestre, glavni jezik osim njemačkog jezika, razlike između društvenih i osobnih vrijednosti i nepravilna tjelesna aktivnost, kao i tip liječenja patobioloških čimbenika rizika, hidrocefalusa, recidiva tumora, cerebelarnog mutizma i napadaja. Te su varijable značajno diskriminirale pacijente sa i bez ograničenog sudjelovanja. Uobičajeno je ograničeno sudjelovanje u pacijentima liječenim od pedijatrijskog PFT-a. Osim patobioloških, glavnu ulogu imaju i čimbenici rizika za okoliš u obrazovnim i društvenim preprekama sudjelovanja. To naglašava činjenicu da isključivo razmatranje patobiologije nije dovoljno pri istraživanju čimbenika rizika za pojavu kasnih nastavaka. Buduće etiološke studije moraju usvojiti biopsihosocijalnu perspektivu. This study investigates the severeness of participation barriers in patients surviving paediatric posterior fossa tumours (PFT) many years after treatment. In the past, aetiological studies on adverse outcome have primarily focused on pathobiological risk factors. The current analysis aims to investigate the importance of environmental variables.On average, 10 years after diagnosis, the educational and social difficulties of 42 patients surviving paediatric PFT (mean age 17 years) were inquired about using a self-constructed questionnaire following the Psychosocial Resource-Orientated Assessment (PREDI). Educational or social participation barriers were defined by self-and/or proxy-reported difficulties in school or in peer relationships. Accordingly, the children and adolescents were categorized into groups of adequate and limited participation. Subsequently, the study identified potential pathobiological (treatment type, hydrocephalus, tumour relapse, gender, age at diagnosis, seizures and cerebellar mutism) and environmental (parental and maternal education, siblings, main language, discrepancies between personal and environmental values, regular physical activity and private living space) risk factors and investigated whether patients with adequate and limited participation differed in the number of risk factors.Almost one decade after treatment, two-thirds of patients experienced educational and/or social difficulties. Patients with limited participation were more frequently associated with environmental factors such as low maternal education degree, siblings, a main language other than German, discrepancies between societal and personal values and irregular physical activity, as well as the pathobiological risk factors treatment type, hydrocephalus, tumour relapse, cerebellar mutism and seizures. These variables significantly discriminated between patients with and without limited participation. Limited participation in patients treated for paediatric PFT is common. Next to pathobiological, also environmental risk factors play a major role in educational and social participation barriers.This highlights the fact that solely considering pathobiology is not sufficient when investigating risk factors for the emergence of late sequelae. Future aetiological studies must adopt a biopsychosocial perspective.