Mnogi adolescenti i mladi odrasli (AYA) koji su preživjeli rak u djetinjstvu suočavaju se s kasnim učincima povezanim s bolešću ili terapijom, koji ograničavaju njihovo sudjelovanje u različitim područjima svakodnevnog života. AYA-i često ostaju sami u našem zdravstvenom sustavu, a mnogi se brinu o svojoj sposobnosti da se nose s dugoročnim nastavcima, a neki su čak izgubljeni za praćenje. Stoga je u ovoj studiji razvijen i ocijenjen ciljani program naknadne njege s ciljem olakšavanja tri važne “životne vještine”: (1) samo-percepcije, (2) društvene interakcije i upravljanja sukobima te (3) samosvjesne komunikacije potreba za podrškom. Ukupno n = 13 sudionika (19,2–30,2 godine, srednja dob 22,8 godina) završilo je trodnevni postkancerogeni seminar, na kraju kojeg je svaki sudionik napisao pismo razmišljanja (“pismo mom budućem sebi”), razrađujući uočene učinke seminara, primjenjivost danih informacija u svakodnevnom životu i izravan utjecaj seminara na njihove individualne okolnosti. Slova refleksije analizirana su kvalitativnom analizom sadržaja. Sve ciljne životne vještine spomenute su u pismima razmišljanja. Sudionici su izvijestili o individualnim prednostima programa, posebno u pogledu percepcije sebe i samopouzdanja, davanja i primanja povratnih informacija te prihvaćanja osobnih snaga i slabosti. Štoviše, osjećaj “ne biti sam” bio je povezan s iskustvom emocionalne i socijalne podrške preživjelih. Ova procjena naglašava potencijal jednotjednog seminara nakon poroda za rješavanje važnih životnih vještina za koje se zna da pozitivno utječu na zdravstveno ponašanje u AYA-ima. Detaljan opis seminara može poslužiti kao osnova za omogućavanje dostupnosti ove vrste naknadne njege drugim osobama u sličnim okolnostima.