Ovaj rad razrađuje perspektive preživljavanja u pedijatrijskoj onkologiji, ističući sljedeće ključne elemente:

biti izlečen ne znači uvek „biti dobro“. Do 75% preživjelih suočava se s kasnim posljedicama. Održavanje ravnoteže između suočavanja i življenja punim plućima može biti doživotni izazov.

U cijelom svijetu postoji nedostatak zdravstvene strukture za psihosocijalno i medicinsko praćenje, što je neophodno nadomestiti njihovom izgradnjom.

Preživjelima su potrebne sveobuhvatne informacije primjerene dobi o rizicima koje mogu očekivati ​​zbog karcinoma i liječenja, šta učiniti u vezi s kasnijim posljedicama i gdje se obratiti.

Mora se provesti više istraživanja kako bi se smanjili kasni efekti i optimizirala dugotrajna njega.