U ovom intervjuu Oriana dijeli svoje jedinstvene mehanizme suočavanja, od introspekcije i emocionalnog izražavanja do terapeutske moći krznenog prijatelja. Oriana prenosi najbolje savjete koje je ikad dobila, trenutke koji u trenu obasjavaju njezin život i ono što je čini svrhovitom, osobno i kao psihoterapeutkinjom.
Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?
Zovem se Oriana, imam 34 godine i iz Portugala sam!
Koja je tvoja dijagnoza?
Rak jajnika malih stanica – hiperkalcijemični tip, rijedak tip raka jajnika koji se uglavnom javlja kod djevojčica, adolescenata i mladih žena. Toliko je rijetko da je, kad mi je dijagnosticirana, u svijetu bilo poznato samo 300 slučajeva.
Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?
Dijagnozu sam saznao 24.12.2011., u dobi od 22 godine, dok sam bio u bolnici radi oporavka od operacije. Otišla sam na operaciju znajući da ću imati tumor, ali nije bilo potvrde da će to biti rak. I to nakon nekoliko mjeseci odlaska na hitnu da bi mi opetovano rekli da je sve u redu, da je u pitanju anksioznost ili atipična urinarna infekcija.
Čemu vas je naučilo putovanje kroz rak?
Ključni pomaci su snaga znanja i nade te učenje kako se bolje nositi s neizvjesnošću, jer u tren oka ono što uzimamo zdravo za gotovo može se drastično promijeniti. Srećom, nada vam pomaže da izgradite otpornost i daje vam prostora da napredujete i ponovno se izgradite 🙂.
Što vam je najviše pomoglo tijekom procesa liječenja?
Introspekcija i emocionalna ventilacija uvijek su bili prisutni – izgovoreni, napisani, vikali ili plakali! Čitanje knjiga o AYA osobama koje su preživjele rak, gledanje TED govora i čavrljanje u online zajednicama za rak. Istraživanje liječenja raka i holističkih pristupa, uspostavljanje rutina meditacije, vježbanja i kuhanja. Također sam volontirala u udomiteljstvu dok sam bila na imunoterapiji.
Što se promijenilo u vašem životu od dijagnoze raka?
Promijenio je sve jer je promijenio moj pogled na život, moje ambicije, moju motivaciju i moj odnos prema sebi (moju samopercepciju i način na koji vodim brigu o sebi). Pretpostavljam da se jedna od najvidljivijih promjena odnosi na moj angažman u “Zastupništvu pacijenata”.
Kad biste se susreli na dan kada ste čuli dijagnozu, što biste rekli sebi mlađem?
Želio bih držati svoje mlađe sebe za ruke i reći: “Ovo nije način na koji si očekivao, teško je obraditi i bit će dugo i teško. Sumnjat ćete u sebe, možda ćete htjeti odustati, ali pronaći ćete ogromnu otpornost i strast za životom. Resursi koji su vam potrebni nalaze se u vama, u vašoj obitelji, pa čak i u strancima. Jednog dana ćeš dati smisao svemu ovome”.
Što biste željeli postići unutar EU-CAYAS-NET-a?
Volio bih da kroz ovu mrežu možemo ublažiti osjećaj usamljenosti s kojim se suočavaju mnogi AYA-i oboljeli od raka i da naš rad može doprinijeti educiranju opće populacije, političara, zdravstvenih radnika i drugih dionika o potrebama AYA-a tijekom i nakon liječenja, za pravične odgovore na zdravlje AYA i psihosocijalne potrebe, diljem Europe.
Koja su vaša dosadašnja postignuća (formalno ili neformalno, obrazovanje ili hobi)?
Mogu nabrojati sve “prekretnice u odrasloj dobi” koje su se dogodile u mom životu – završavanje magisterija, početak rada, izlasci i brak – dok sam vidio da mi te stvari izmiču i osjećao sam da se moram truditi da ih postignem. Ipak, moja najveća postignuća bila su vraćanje samopouzdanja za planiranje i kuhanje moje prve božićne večere za moju obitelj 10 godina nakon dijagnoze.
Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili?
“Ponekad moramo donositi rizične odluke, a za vas je ovo vrijeme!” To mi je rekao liječnik dok sam čitao informirani pristanak za imunoterapiju. Bio sam izvan sebe od mogućih nuspojava i njegove su riječi bile ono što mi je trebalo da se osjećam osnaženo i donesem odluku!
Što vas tjera da odmah zasvijetlite?
Moja mačja srodna duša – moj mačak Paxá 😀! Uz mene je od faze kemoterapije i svaki dan me topi na isti šarmantan način (čini mog muža ljubomornim)! Ukusna hrana također djeluje ili gledanje fotografija/videozapisa s putovanja s mužem ili s dana našeg vjenčanja.
Što vaš život čini svrhovitim?
Osim ljubavi koju osjećam prema svojoj obitelji i drugim značajnim odnosima, prihvaćanje moje ranjivosti i njezino razumijevanje potpuno je promijenilo moju svrhu, pa se zbog pokušaja pridonošenja promjenama koje bih želio da se dogode osjećam prizemljeno. Također osjećam svrhu u svom radu kao psihoterapeuta, vrlo je korisno vidjeti poboljšanja u dobrobiti drugih.
Koju ti je lekciju bilo najteže naučiti?
Gubitak nevinosti u životu suočavajući se sa smrtnošću, oplakujući sebe i budućnost koju sam zamišljao, i osjećam se odvojeno od svega i svakoga! Tada sam osjetio da sam se promijenio i nisam vidio “svijet oko sebe” koji prati ovu promjenu. Kao da ste jednom nogom u “dva svijeta” i morate uravnotežiti ovaj prijelaz, a da ne spominjemo da se morate zauvijek nositi s nuspojavama.
Što ste zadnje gledali na Netflixu i zašto ste to odlučili?
“ Live to 100: Secrets of the Blue Zones ” Zanimalo me jer se općenito inspiriram ljudima i zanima me što ljudi rade i kako to utječe na njihovu kvalitetu života. Pomaže mi da mislim da imam izbora i da postoje stvari na koje se mogu usredotočiti kako bih poboljšao svoje blagostanje. Također sam želio razumjeti jesu li nalazi u skladu s drugim stvarima koje sam već čitao i vidio.
Comments
Thank you. Comment sent for approval.
Something is wrong, try again later