Upravljanje dječjim rakom značajno se poboljšalo tijekom godina, što je rezultiralo značajnim povećanjem stope preživljavanja do 80%.

Međutim, preživjeli od dječjeg raka su u najvećem riziku od razvoja posljedica liječenja, pri čemu su endokrine komplikacije često primijećene među preživjelima. Identificirani su brojni predisponirajući čimbenici za endokrine posljedice, uključujući dob pri dijagnozi, primijenjeno liječenje, zračenje, vrstu tumora i genetske polimorfizme, što može objasniti individualnu predispoziciju za razvoj toksičnosti lijeka.

Novi agensi koji ciljaju rast tumora i inhibitori kontrolne točke imunološkog sustava nedavno su postali temelj za liječenje različitih vrsta raka, potičući niz endokrinopatija povezanih s imunološkim sustavom. Endokrine posljedice terapije raka će imati utjecaj ne samo na djetinjstvo, već i na preživljavanje i kvalitetu života ovih vrlo složenih pacijenata.

Stoga je od ključne važnosti doživotno praćenje preživjelih od dječjeg raka koji su izloženi riziku od endokrinih bolesti. Poticanje onkologa i endokrinologa na razvoj novih smjernica za praćenje i rano otkrivanje koje minimiziraju posljedice među ovim pacijentima postalo je prioritet, promičući integraciju između pedijatrijskih i odraslih jedinica, budući da se mnoge posljedice mogu manifestirati tek nakon godina ili desetljeća praćenja.

Endocrine Late Effects in Childhood Cancer Survivors