Svaka osoba ima svoju vlastitu sliku tijela – ne samo da uključuje aspekte nečijeg izgleda, već je višestruka konstrukcija i stoga sadrži percepciju vlastitog tijela, ali i misli, osjećaje i ponašanja koja se odnose na vlastito tijelo. Kada ljudi boluju ili su bolovali od raka, često doživljavaju fizičke promjene koje su posljedica bolesti i liječenja: Gubitak kose, promjene težine, ožiljci, utrnulost dijelova tijela, poteškoće s gutanjem i impotencija neki su od primjera. Očito je da te promjene mogu utjecati i na sliku tijela (bivših) pacijenata.
Ovaj članak izvještava o znanstvenim otkrićima vezanim uz vezu između raka i slike o tijelu, o intervencijama koje mogu pomoći u poboljšanju slike o tijelu te sažima savjete i preporuke o tome kako pričati i komunicirati s osobama oboljelima od raka.
Većina istraživanja usmjerena je na bolesnice s rakom dojke, međutim, druge vrste raka također su proučavane u smislu slike tijela. Najviše zabrinutosti za sliku tijela pacijenti imaju neposredno nakon operacije ili nedugo nakon završetka liječenja. Mlađi pacijenti, oni s visokim indeksom tjelesne mase i oni koji su imali daljnje komplikacije nakon operacije osobito će vjerojatno imati problema sa slikom tijela. Posebna briga za ove pacijente ključna je za promicanje njihove kvalitete života na najbolji mogući način.
Određeni oblici terapije obećavaju, ponajprije kognitivno-bihevioralna terapija, psihoterapijski pristup koji se usredotočuje na disfunkcionalne misli, emocije i ponašanja i ima za cilj njihovo poboljšanje posebnim tehnikama. Druge korisne intervencije su na primjer psihoseksualna terapija, obrazovne intervencije, intervencije usmjerene na kozmetičke tretmane ili masažu, jogu ili trening snage i tjelesne vježbe za vraćanje tjelesne kondicije.
No, prije započinjanja posebnih intervencija, osobito je važna otvorena komunikacija s pacijentima o slici tijela, tegobama, brigama i razmišljanjima. Bilo bi naravno preporučljivo sa svakim pacijentom posebno razgovarati o izgledu tijela – ali u često stresnoj dnevnoj rutini klinika to nije uvijek moguće zbog nedostatka vremena. Stoga posebnu pozornost treba posvetiti onim pacijentima koji podliježu velikim vidljivim i percipiranim tjelesnim promjenama kao posljedici bolesti i liječenja. Budući da se pacijenti često srame svojih tjelesnih promjena i ne rješavaju ih sami, ključno je pristupiti im se proaktivno – s oprezom, empatijom i strpljenjem. Treba uzeti u obzir sljedeće 3 stvari:
1. Uobičajeno: Pojašnjavanje pacijentima da su fizičke promjene uobičajene i česte, stoga nisu same.
2. Zabrinutost: Izravno postavljanje pitanja što točno pacijenta brine.
3. Posljedice: Izravno postavljanje pitanja koje bi izravne posljedice njihovih briga mogle biti u svakodnevnom životu, u društvenim, profesionalnim i emocionalnim situacijama i aspektima.
Na kraju ćemo sažeti pet najvažnijih principa iz članka koje bi zdravstveni djelatnici trebali posebno imati na umu – fokusiraju se na sliku tijela, ali su i temeljno primjenjivi na primjerenu komunikaciju s pacijentima. Ova bi im načela trebala pomoći da se ne osjećaju sami sa svojim brigama.
1. Informiranje pacijenata o tome što mogu očekivati u pogledu promjena u svom fizičkom izgledu i funkcijama, kako bi bili unaprijed svjesni.
2. Dobro, pažljivo i strpljivo slušanje kao posebno važan dio komunikacije – komunicirati često znači jednostavno pustiti drugu osobu da govori.
3. Postavljanje otvorenih pitanja i formulacija koje pozivaju pacijente da kažu što im je najvažnije
4. Dopuštanje tišine i davanje prostora razgovorima, koji onda često mogu otkriti posebno važne informacije o pacijentovim osjećajima, strahovima i ciljevima – davanje dovoljno vremena za to je ključno.
5. Ako je potrebno, upućivanje pacijenata psihologu ili psihoterapeutu radi intenzivnijeg razmišljanja o njihovim problemima kako bi se promicalo njihovo mentalno blagostanje na najbolji mogući način.
Comments
Thank you. Comment sent for approval.
Something is wrong, try again later