Korištenje Sustava Teleprisutnosti Avatar AV1 kao Terapeutskog Alata za Socijalno Uključivanje kod 10-godišnje Djevojčice Liječene od Tumora na Mozgu

“Sarah (10 godina) boluje od tumora na mozgu (meduloblastoma). Zbog zdravstvenog stanja imala je smanjenu sposobnost pohađanja škole, pa je dobila sustav teleprisutnosti. Trenutno se raspravlja o sustavima teleprisutnosti poput robota ili avatara obećavajući pristup za poboljšanje osjećaja pripadnosti, društvenog sudjelovanja i kasnije akademskog uspjeha za djecu s kroničnim bolestima. Jedan od ovih sustava teleprisutnosti posebno dizajniran za kronično bolesnu djecu naziva se avatar i prikazan je na slici ispod.

Avatar je pomoću aplikacije povezan s tabletom djeteta i može prenositi zvuk u oba smjera. Video prijenos radi samo u jednom smjeru, tako da korisnik može vidjeti svoj razred ili kolege, ali ne i obrnuto. Avatar je praktičan, može se lako nositi i ponijeti sa sobom na školske izlete. Upotrebu i moguće učinke avatara ispituju Thomas Pletschko i kolege na primjeru Sarinog slučaja.

Iskustva sa avatarom
Sarah je ostala sastavni dio razreda i mogla je nastaviti sudjelovati u akademskom i društvenom životu. Uključivanje avatara prvi put na satu glazbe je prošlo bez problema. I ona i njezina majka bile su posebno oduševljene činjenicom da je avatar prenosio Sarin glas, a ne glas robota. Učitelj je izvijestio da je navikavanje na avatar trajalo vrlo kratko i da je od početka bio jednostavan za korištenje. Prema svim sudionicima, preuzimanje odgovornosti za avatar od strane razrednika bilo je posebno važno kako bi se skrenula pozornost učitelja na vizualne signale i kako bi se osiguralo da učitelj primijeti da Sarah želi nešto reći. Što se tiče društvenog sudjelovanja, Sarah je izjavila da je “zapravo bila tamo kao i ostali učenici” i “nije se osjećala drugačije od ostalih”. Osjećala se kao da “još uvijek pripada razredu” i izjavila je da kroz avatar ništa ne propušta te je čak mogla šaptati ili čavrljati sa svojim susjedima po sjedalu, a da učitelji to ne primijete. Na pitanje je li drugačije biti u školi s avatarom, Sarah je izjavila da “naravno da je drugačije”, ali “i to je cool i sretna sam s obje strane”, što znači da je sretna što je u školi s avatarom kao i u stvarnom životu.”.

Izazovi s avatarom
Prema riječima učiteljice, mogući izazov proizašao je iz dodatne pripreme za nastavu i slaganja gradiva s avatarom, jer je morala razmisliti “je li to za Saru izvedivo”. Drugi izazov bile su tehničke poteškoće, na primjer kada je slika bila iskrivljena ili je veza prekinuta.

Sažetak
Ukratko, sve strane (Sarah, njezina majka i učiteljica) opisale su pretežno pozitivna iskustva s avatarom. Identifikacija s avatarom bila je jako prisutna, a avatar se uglavnom koristio za kontakt s kolegama iz razreda, sudjelovanje u razrednim aktivnostima, ali i školskim satovima, što postaje iznimno iskustvo u kontekstu kroničnih bolesti. Sarina iskustva s avatarom pokazuju da je mogla ostati u kontaktu sa svojim kolegama iz razreda i zadržati svoj osjećaj pripadnosti školi, unatoč tome što fizički nije mogla pohađati nastavu.

Preporučeni zahtjevi za implementaciju
– Za održavanje društvene participacije potrebno je da su korisnici prije korištenja avatara već upoznali svoje kolege i učitelje te stekli uvid u školsku svakodnevicu.
– Definirajte ljude koji su zaduženi za avatar (npr. kolege iz razreda) čiji je zadatak da ga napune i odnesu u različite učionice.
– Možda će biti potrebno dodatno vrijeme za pripremu za nastavnike osim njihove spremnosti da avatar implementiraju u svakodnevnu rutinu.”