Pretvaranje izolacije u povezanost: Milina priča o zahvalnosti i svrsi

U ovom intervjuu upoznajemo Milu, 30-godišnjakinju iz Španjolske koja se suočila s kolorektalnim rakom sa samo 26 godina, u jeku pandemije COVID-19. Ona otvara priču o tome kako je ovo teško iskustvo promijenilo njen pogled na život i potaknulo strast za izgradnjom zajednice i povezanosti. Mila naglašava snagu zahvalnosti i podrške, pokazujući nam da čak iu najmračnijim vremenima možemo pronaći snagu i svrhu.

Možete li se predstaviti?

Moje ime je Mila, imam 30 godina i iz Španjolske sam.

Koja je bila vaša dijagnoza?

Kolorektalni rak dijagnosticiran mi je kada sam imao 26 godina. Dogodilo se to usred COVID-a, što je sve malo otežalo i izoliralo.

Kada ste prvi put saznali za svoju dijagnozu?

Za svoju sam dijagnozu saznao u kolovozu 2020., dva tjedna nakon operacije. Imao sam pregled kod onkologa i mislio sam da će samo razgovarati s nama o različitim scenarijima, jer nitko nije rekao ništa o raku, ali očito su čak i kirurzi i bolnički tim znali o čemu se radi od samog početka, samo nisu rekli ni riječ.

Što Vas je motiviralo da postanete dio EU-CAYAS-NET-a i što Vam to znači?

Htio sam biti dio pozitivne promjene, novog narativa koji EU-CAYAS-NET stvara, želim biti dio razgovora. Želim pomoći drugima i probuditi svijest. Želim da imaju informacije, znanje, emocionalnu, mentalnu i fizičku podršku koju većina nas nije imala tijekom niti nakon tretmana.

Htio sam se povezati s ostalim preživjelima i podijeliti svoju priču, dok sam podizao svijest. Prilično je ranjivo otvoreno razgovarati o tome, ali spoznaja da smo na mjestu gdje nas neće osuđivati, gdje nas nitko neće gledati s tugom, gdje se nećemo bojati podijeliti svoja iskustva, znanja i koliko su nam se životi promijenili zvučalo je kao apsolutni san. Stvarate sigurno okruženje i platformu za preživjele, naše obitelji i prijatelje, a istovremeno nas podržavaju jedni druge uz nadzor pravih stručnjaka.

Kako je rak promijenio vaš pogled na život? Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili iz svog iskustva?

Rak je promijenio sve. Od načina na koji razmišljam, osjećam i povezujem se s drugima, do načina na koji djelujem, komuniciram ili živim svoj život. Promijenio je način na koji doživljavam “vrijeme”, jer je sada nešto najvrjednije što sam mogao imati. Promijenio je način na koji se nosim s ne tako pozitivnim stvarima koje mi se događaju u svakodnevnom životu, jer mi je otvorio oči pa sam mogao vidjeti koliko se brzo sve može promijeniti i da ništa nije gotovo. Često se uhvatim kako razmišljam o tome kako ne želim samo živjeti svoj život. Želim u potpunosti uživati ​​i doživjeti svaku sitnicu koja se dogodi, želim zagrliti i prihvatiti sebe na ovom putu, želim voljeti svim srcem, želim dati svoju energiju stvarima koje mogu kontrolirati i onima koje su stvarno važne, ljudima koje volim i do kojih mi je stalo.

Želim nastaviti učiti nove stvari svaki dan, želim nastaviti raditi male i ne tako male stvari koje mi donose sreću i radost, želim nastaviti stvarati veze s ljudima koji dijele slično stajalište o životu ili dijele slično iskustvo, želim se nastaviti boriti za podizanje svijesti kako bi se naši glasovi čuli.

Što vam je pomoglo tijekom procesa liječenja? Je li bilo nešto ili netko tko je napravio veliku razliku?

Najveća razlika bio je moj sustav podrške. Moji prijatelji i obitelj bili su podrška koliko su mogli, ili znali kako biti, u tim okolnostima. Jako sam zahvalan jer smo maksimalno iskoristili WhatsApp i videopozive tih dobrih dana, ali bilo je jako teško jer nisam mogao provoditi vrijeme s njima zbog COVID-a i karantene.

Dali smo sve od sebe da održimo vezu, gledajući filmove “zajedno” putem Netflix Party-a ili Discorda, igrajući igrice online i svakodnevno razgovarajući o svemu što se događalo taj dan. Također sam dao sve od sebe da im dam do znanja da sam ja još uvijek ja, da mi mogu pričati o svojoj zaljubljenosti ili svađi koju su vodili sa svojim roditeljima, i da ako je njima važno, važno je i meni.

Jako sam strastven prema glazbi, pa je i ona odigrala veliku ulogu u procesu liječenja. Zbog pomaka i promjena kroz koje sam prolazila tijekom tretmana, shvatila sam da ne znam (zapravo nitko ne zna) koliko mi je ostalo vremena da radim stvari koje volim ili oduvijek želim raditi. Počeo sam svirati bubnjeve tijekom liječenja kemoterapijom, a vježbanje i provođenje dana učeći kako se to pravilno radi bilo je nešto što mi je pomoglo više nego što mogu objasniti. Tijekom ta 2-3 dobra dana između svakog intravenoznog tretmana, u kojima sam se osjećao energično i moćno, išao bih u duge šetnje, učio svirati bubnjeve, vozio auto dok sam pjevao One Direction, pekao bih… Bio sam nezaustavljiv tih dana.

Koja je jedna stvar za koju biste željeli da više ljudi shvati o tome kako ste mladi preživjeli rak?

Kako je to izolirano i ozbiljno.

Kako voliš provoditi slobodno vrijeme? Koji su vam omiljeni hobiji ili aktivnosti?

Volim ići u duge šetnje, ponekad popiti kavu i pecivo i popričati s prijateljem ili članom obitelji ili jednostavno uživati ​​u pogledu i malo vremena nasamo sa sobom i svojom omiljenom playlistom na Spotifyju.

Volim peći i kuhati, pa bih dao sve od sebe da nađem malo vremena tijekom tjedna za to. To je kao terapija, neka vrsta meditacije, jer me vraća u sadašnjost i tjera me da se fokusiram samo na jednu stvar umjesto da previše razmišljam.

Ići u kino, vježbati jogu, svirati bubnjeve, gledati zalazak sunca, posjećivati ​​i otkrivati ​​nova mjesta, provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji, učiti nove stvari, ići na koncerte, igrati šah i nogomet sa svojim nećakom…

Što vas osvjetljava? Pričajte nam o stvarima koje vas odmah čine sretnim ili uzbuđenim.

Nove prilike i izazovi, čuti smijeh nekoga koga volim, prvi gutljaj kave ujutro, kada moji omiljeni izvođači izdaju novu glazbu, dobiti ulaznicu za koncert i imati taj koncert i iskustvo kojem se mogu radovati, znati da ću se susresti sa svojim prijateljima i da ću s njima provesti kvalitetno vrijeme, otići na svoje omiljeno mjesto na večeru, planirati putovanje ili mali bijeg sam.

Što je na vašem popisu? Postoji li nešto o čemu sanjate da učinite ili postignete?

Trenutačno ne mogu prestati razmišljati i sanjati o mogućnosti da predstavljam Youth Cancer Survivors i YCE u EU, da budem Zastupnik pacijenata u Europi i u ostatku svijeta u budućnosti. Zagovarati prevenciju i osigurati da svaki pojedinac dobije kvalitetnu skrb koju zaslužuje.

Željan sam nastaviti donositi nadu i svjetlo drugim pacijentima i preživjelima, dajući im do znanja da su njihovi glasovi važni, da ih se čuje, da prepoznajemo njihova iskustva i da nisu sami.

Također bih volio ići u Disneyland Pariz sa svojim nećakom i nećakinjom, jer su oni o tome sanjali i pričali najduže vrijeme i volio bih da ih u budućnosti mogu iznenaditi putovanjem tamo za nas troje. Oni su najdragocjenije i najdivnije stvari u mom životu, a oni ne znaju koliko ih volim i divim im se, i koliko su mi pomogli od dana kada sam dobio dijagnozu. Također bih volio iznenaditi svoju mamu djevojačkim putovanjem u Rim, provesti kvalitetno vrijeme zajedno i stvoriti nezaboravne uspomene s njom dok otkrivamo grad i njegovu povijest.

Što vas motivira svaki dan? Postoji li nešto što vas tjera naprijed, čak i u teškim danima?

Postoji nekoliko stvari koje mi definitivno mogu pomoći kada se ne osjećam najbolje, ali također radim na prihvaćanju sebe kada se ne osjećam najbolje ili sam nemotivirana. Tih se dana malo više fokusiram na dosljednost umjesto na perfekcionizam, na gledanje malih pobjeda i svega što sam postigao, čak i ako je to bilo samo ustajanje iz kreveta, tuširanje ili pranje zubi.

Većinu dana ono što me motivira je uzbuđenje, radost i sreća koje osjećam kad god razmišljam o ostvarenju svojih najvećih snova i ciljeva. Kad god razmišljam o svemu što bi moglo poći kako treba, o nasumičnim djelima dobrote, o mogućnosti da se promijenim i ponovno osmislim.

Volja i znatiželja za učenjem novih stvari, stvaranjem novih veza i otkrivanjem različitih perspektiva ili gledišta. Želja da se ovaj svijet učini boljim mjestom, da se podigne svijest, da se vodi otvoren i bez osuđivanja razgovor o raku i mladima koji su preživjeli rak.

Na čemu ste najviše zahvalni? Zbog čega ili tko u vašem životu osjećate zahvalnost?

Radim, svaki dan, da bih bio u gotovo stalnom stanju zahvalnosti. Jako se trudim dovesti se u to stanje svaki put kad shvatim da previše razmišljam, nisam potpuno prisutan ili ne uživam u trenutku.

Kada ne ide sve po našim planovima, ili onako kako smo očekivali ili željeli, skloni smo se distancirati od tog stanja, od tog osjećaja zahvalnosti, i skloni smo se fokusirati na stvari koje ne možemo promijeniti ili kontrolirati. Tada se pretvaram u zahvalnost, tada se malo fokusiram na svoj dah, tada dajem sve od sebe da se sjetim da sam živ. Tada malo zastanem i razmislim o svim divnim ljudima i stvarima koje imam u životu, svim novim počecima koji su pred nama, svim novim prilikama za rast, promjenu i učenje.

Nedavno sam počeo ići korak naprijed sa zahvalnošću i prije spavanja zapišem na telefon 1 do 3 stvari na kojima sam zahvalan tog dana. To može biti od mogućnosti da te stvari zapišem na vlastiti telefon, do dubokog razgovora s prijateljem, do pozivanja člana obitelji samo zato što mi nedostaje, do upoznavanja nekog novog, do mogućnosti da odem u šetnju, da odem u kino i pogledam film, do mogućnosti da popijem vodu na zahtjev… Može ići od najsitnijih sitnica do većih.

Volim biti zahvalan i volim svima dati do znanja koliko sam zahvalan što ih imam u svom životu i koliko cijenim njihovu prisutnost, ljubav i podršku.

Trenutačno sam nevjerojatno zahvalan i zahvalan jer se mogu povezati s drugim preživjelima nakon što sam se osjećao prilično usamljeno otkad mi je dijagnosticirana. Činjenica da se možemo povezati i osjećati podršku, čuti, sigurno i voljeno jedno u drugome, čini me nevjerojatno sretnom i zahvalnom.

Koja vam je lekcija bila najteža za naučiti? Je li postojao izazov zbog kojeg ste stvarno napredovali?

Iz prve ruke iskusiti da ništa ne možemo uzeti zdravo za gotovo, da nam se život može promijeniti u sekundi i da neke stvari možda nećemo moći učiniti ako ne kažemo da kada nam prilika pokuca na vrata. Da nisu svi spremni ili stvarno znaju kako se nositi ili ploviti kroz život kada stvari postanu ozbiljne i teške. Da biste izgubili puno ljudi i stvari zbog raka, koji ne možete kontrolirati niti učiniti bilo što da ga spriječite, ali biste također naučili puno o sebi i stvorili dublje i zdravije veze zbog toga.

Koju aplikaciju najviše koristite na telefonu? Postoji li određena aplikacija bez koje ne možete?

Trenutno se osjećam sigurnije na TikToku nego na IG-u. Osjećam manji pritisak da tamo objavljujem i osjećam da mogu puno lakše kontrolirati kakav sadržaj vidim na svom feedu.

Također dajem sve od sebe da se tamo ne izgubim i predugo bezumno listam.

Google Maps je također vrlo praktičan i koristim ga gotovo svaki dan jer trenutno živim u gradu i volim u aplikaciji napraviti popis pekarnica i kafića koje bih volio posjetiti.

Spotify

Posjećujete li svakodnevno web stranice? Gdje na internetu tražite inspiraciju ili zabavu?

Svakodnevno posjećujem YouTube jer tamo držim sate joge, a koristim ga i za gledanje videoisječaka, Ted Talks, pronalaženje novih recepata i gledanje sadržaja ljudi koje pratim i od kojih se inspiriram.

Koju biste knjigu, film ili pjesmu preporučili svima? Recite nam zašto je to obavezno!

Međudržavna cesta 60.

To je najbolji i najčudniji film koji sam vidio u dugo vremena. Zabavno, uzbudljivo, entuzijastično i nepredvidivo. Potiče vas da razmislite o svom životu i izborima koje donosite. Zabavno je i prilično inspirativno u isto vrijeme.