mindfullness as a young cancer survivors
“Mindful Self-Compassion (MSC) je program s velikim potencijalom za povećanje vještina suočavanja osoba koje su preživjele rak u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi. MSC intervencija sastoji se od osam tjednih 90-minutnih online sesija, a vodi je kvalificirani instruktor. Serija vježbe se provode kako bi se kod sudionika razvilo samoosjećanje, na primjer, svjesno jedenje, pisanje suosjećajnog pisma samome sebi, meditacije i rasprave.
MSC se fokusira na tri komponente:

1. Ljubaznost prema sebi (postupanje prema sebi s pažnjom i suosjećanjem u slučaju neuspjeha ili percipirane neadekvatnosti).
2. Zajedničko čovječanstvo (prepoznavanje da patnja nije u izolaciji, već je dio zajedničkog ljudskog iskustva)
3. Pomnost (svjesnost i prihvaćanje teških emocija, misli ili fizičkih osjeta).

Tri komponente MSC-a, koje zajedno čine definiciju samosuosjećanja, mogu biti posebno korisne u rješavanju uobičajenih i jedinstvenih stresora suočavanja s bolešću opasnom po život tijekom razvojno ranjivih razdoblja adolescenata i mladih odraslih osoba.

Što su stresori preživjelih?

Mlade odrasle osobe izražavaju tri kategorije psihosocijalnog stresa:
– Društvena izolacija (osjećaj neshvaćenosti, nepodržavanja i osjećaj da su vršnjaci “na pravom putu” u razvoju).
– Brige o tijelu (kako tijelo funkcionira i izgleda)
– Anksioznost povezana sa zdravljem (ponovno razboljevanje)

Kako MSC pomaže u suočavanju sa stresorima?

Socijalna izolacija

Kako bi se suprotstavio izolaciji vršnjaka, nastavni plan i program MSC-a čini se korisnim i relevantnim jer promiče samopouzdanje u emocionalnoj podršci, zajedničku humanost u zajednici preživjelih i svijest o pozitivnoj podršci.

Samopouzdanje za podršku
Sudionici su osnaženi da sami sebe utješe bez oslanjanja na druge. Da bi to učinili, trebaju razviti svijest o svojoj emocionalnoj patnji i zatim na te poteškoće odgovoriti riječima ljubaznosti i suosjećanja. Ovo nije lak zadatak i zahtijeva vrijeme i kontinuiranu praksu. Neki su sudionici primijetili da im je bilo teško pronaći i vjerovati njihovom suosjećajnom glasu, ili su primijetili da im samoljubaznost stvara nelagodu. Međutim, ti su izazovi tipični za ljude koji po prvi put uče samoosjećanje.

Zajednička ljudskost u zajednici preživjelih
Sudionici bi trebali steći utjehu i snagu prepoznavanjem da nisu sami u patnji i izgraditi osjećaj povezanosti sa zajednicom preživjelih. Posredovanjem se potiče svijest o sličnostima s drugima i ljudska povezanost. I sama interventna skupina s vremenom postaje bliža i doživljava se kao izvor podrške.

Pomnost za pozitivnu podršku
Konačno, tečaj također ima za cilj istaknuti pozitivne odnose i stvoriti svijest o primljenoj podršci. Na primjer, u vježbi gdje su sudionici bili vođeni u zamišljanju suosjećajnog prijatelja koji govori utješne riječi, jedna je sudionica postala svjesna pozitivnog utjecaja prijatelja na njezin život.

Brige o tijelu

Zabrinutost oko toga kako nečije tijelo funkcionira i izgleda rješava se samoljubaznošću, zahvalnošću, prihvaćanjem i svjesnošću.

Samoljubaznost prema ograničenjima
Tečaj potiče sudionike da se suoče sa svojim fizičkim simptomima ili ograničenjima s ljubaznošću i toplinom, umjesto da ih promatraju kao znakove slabosti ili neadekvatnosti. Prihvaćanje vlastitih poteškoća ili neadekvatnosti potiče se vježbom u kojoj sudionici zamišljaju što bi suosjećajni prijatelj mogao reći.

Zahvalnost za radne dijelove tijela
Meditacije i vježbe koje uključuju obraćanje pažnje s ljubavlju na dijelove tijela izazivaju osjećaj cijenjenja vlastitog tijela. Unatoč svemu kroz što je tijelo prošlo, postoje mnogi dijelovi koji dobro funkcioniraju i teško su se nosili s rakom. Vježbe skeniranja tijela omogućuju ljudima da cijene radne aspekte svog tijela.

Prihvaćanje tijela
Sudionici se potiču da primjećuju osjete vezane uz svoje tijelo bez prosuđivanja. Osobito skeniranje tijela potiče osjećaj povezanosti s vlastitim tijelom u njegovom trenutnom stanju bez oštrog osuđivanja. Mogu postojati i miješani osjećaji otpora i prihvaćanja tijela promijenjenog rakom. U najboljem slučaju, vježba se prepoznaje kao putovanje u kojem sudionici postupno postaju sposobniji prihvatiti struju svog tijela.

Svijest o teškim emocijama
Vježbe koje usmjeravaju pozornost na fizičko ja mogu navesti sudionike da postanu svjesni teških emocija. Međutim, MSC je namijenjen upravo za ove situacije, kada su prisutne teške emocije, jer pruža način da se nosite s emocionalnom boli, da vježbate brigu o sebi i da započnete proces ozdravljenja kroz prihvaćanje. U tim slučajevima, instruktori reagiraju na teške emocije potičući sudionike da budu nježni i strpljivi sa svojim negativnim emocijama i da budu otvoreni mogućnosti prihvaćanja i iscjeljenja bez očekivanja da će se to dogoditi odmah.

Anksioznost povezana sa zdravljem

Mnogi preživjeli govore o strahu od ponovne pojave raka i izazovu pokušaja “živjeti sada i ne brinuti se za sutra”. Čini se da su prakse svjesnosti korisne u borbi protiv tjeskobe povezane sa zdravljem.

Vježbe sabranosti
Vježbe sabranosti “u ovom trenutku” treniraju se za preusmjeravanje fokusa s briga o budućnosti na sadašnji trenutak. Primjer za to je kamen ovdje i sada, koji čim ga držite u ruci skreće pažnju na kamen i sadašnji trenutak.

Svijest o tijelu izaziva tjeskobu povezanu sa zdravljem
S druge strane, neke prakse (osobito skeniranje tijela) također su izazvale osjećaj tjeskobe ili nelagode zbog povećane svijesti o tijelu. Stoga su se fizički osjeti ili nedostatak osjeta tijekom vježbanja smatrali mogućim znakovima ponovne pojave raka ili druge bolesti. U tim trenucima, voditelj MSC-a potiče da ne povezujete ili pokušavate objasniti senzacije koje se javljaju (ili ne događaju) s “pričom” i da se usredotočite na druge dijelove tijela ako je potrebno.

Zaključak

Svjesno samosuosjećanje vrijedna je intervencija za rješavanje psihosocijalnih potreba preživjelih i podržavanje stjecanja korisnih vještina suočavanja. Važno je učiti i vježbati prakse s kvalificiranim instruktorima, jer bolne emocije mogu postati svjesne i mogu se pojaviti neugodni osjećaji.