Oko 40% mladih odraslih osoba kojima je dijagnosticiran rak su samci. Osobe u vezi na aktivnom liječenju raka bolje se prilagođavaju i fizički i psihički u usporedbi s onima bez partnera. Kvalitativne studije pokazale su da bi osobe koje su preživjele rak mogle biti zabrinute oko pronalaska partnera u budućnosti, međutim nije poznato je li ta zabrinutost opravdana.

Kako bi pronašli taj odgovor, Tuinman et al (2018) proveli su istraživanje u Nizozemskoj. Napravili su eksperimentalne vinjetne studije, dajući ljudima s web stranice za upoznavanje, grupi kolega i studentima fiktivne profile potencijalnih partnera koji su preživjeli rak ili kontrolne skupine koje nikada nisu imale rak. Pitali su sudionike bi li vjerojatno izlazili s dotičnim osobama.

Rezultati su pokazali da nema razlike u želji za hodanjem s osobom koja je preživjela rak u odnosu na osobu koja nije imala povijest raka. Istraživači pretpostavljaju da bi sudionici (studenti, prosječno 19 godina) mogli imati pozitivniji stav o preživljavanju zbog društvenih medija i kampanja.

Istraživanje je također pokazalo da većina ljudi o dijagnozi raka želi saznati nakon nekoliko spojeva, a ne na prvom spoju ili prije osobnog susreta (među onima koji chataju online putem aplikacija za spojeve).