Živjeti sa zahvalnošću: razgovor s Marie Gubi

Marie-Therese Gubi, kojoj je u mladoj dobi dijagnosticiran tumor na mozgu, imala je izazove, ali i nepokolebljivu snagu, snažnu podršku obitelji i izvanredan duh. Danas je Marie-Therese aktivna zagovornica unutar EU-CAYAS-NET-a, oslanjajući se na svoje iskustvo kako bi nadahnula druge koji se suočavaju sa sličnim izazovima.

Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?

Moje ime je Marie-Therese Gubi, ali svi me zovu Marie i ja sam iz Austrije

Koja je tvoja dijagnoza?

U dobi od 3 godine dijagnosticiran mi je tumor na mozgu.

Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?

Roditelji su prepoznali neke razlike u mom ponašanju i da sam se često žalila na glavobolje.

Čemu vas je iskustvo s rakom naučilo?

Dijagnoza mi je postavljena u vrlo mladoj dobi, tako da nisam stvarno iskusio život prije dijagnoze i njezine kasnije posljedice. No, naravno, kasnije sam shvatila da moram češće ići na preglede od svojih vršnjaka. Iznad svega naučio me da zdravlje nije samorazumljivo stanje i da se bolje organiziram u svakodnevnom životu zbog termina.

Što te pokreće svaki dan?

Znajući da moje iskustvo i predanost kao zagovornika pacijenata mogu dati mali doprinos poboljšanju života drugih oboljelih.

Što vam je najviše pomoglo tijekom procesa liječenja?

Moja obitelj i prijatelji koji olakšavaju svakodnevni život, s kojima možete stvarati uspomene i provoditi zabavne trenutke. Ali posebno tijekom mog liječenja moja je obitelj bila najvažnije društvo.

Što biste željeli postići unutar EU-CAYAS-NET-a?

S jedne strane, upoznati mnoge nevjerojatno dojmljive ljude i njihove priče, naučiti više o sebi, a s druge strane dati nadu i povjerenje bolesnim ljudima i vratiti dio onoga što sam primila.

Pokušajte se opisati u 3 rečenice:

Sebe bih opisao kao vrlo discipliniranu i organiziranu. Novi izazovi su tu da se svladaju i kao rezultat rastu. Volim putovati i otkrivati ​​nove stvari.

Što radiš u slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme volim provoditi s prijateljima i obitelji. Također uživam igrati tenis u slobodno vrijeme i skijati zimi.

Za što ste u životu najzahvalniji?

Za ljude koji su me podržavali i pratili na mom putu. Ali prije svega mojoj obitelji koja je uvijek bila uz mene tijekom mog liječenja i cijelom timu (liječnicima, medicinskim sestrama, psihosocijalnom osoblju) koji su me liječili i podržavali me. Bez njih mi danas ne bi bilo tako dobro.

Što vaš život čini svrhovitim?

Jer znam da sam prevladao nešto što me je učinilo ovakvim kakav jesam. Mnoge stvari cijenim više od drugih i sretan sam što mogu živjeti kako želim. I koliko god glupo zvučalo, ponekad ovakva bolest ima i svoje dobre strane: upoznaš sjajne ljude i otvori ti vrata koja možda nisi doživio na ovaj način.

Što je na tvom bucket popisu?

Volio bih letjeti u Australiju ili Novi Zeland. Još jedna stvar na mom popisu je let balonom na vrući zrak.

Što radiš da se opustiš?

Volim kuhati ili peći, što mi pomaže da se opustim. Ali volim i prošetati i slušati glazbu.

Koja su vaša osobna pravila?

Zdravlje je najveća privilegija koju možete imati. Čaša je uvijek do pola puna, a gdje ima volje, ima i načina.