Upoznajte Anetu, 24-godišnjakinju koja dolazi iz Češke. Od svoje dijagnoze, Aneta je naučila nikad ne odustati, suočavati se s preprekama s nepokolebljivim optimizmom i redefinirati svoje prioritete. U ovom intervjuu govori o dubokom utjecaju svoje dijagnoze, ljubavi prema raznim aktivnostima i vjeri u dobrotu čovječanstva.
Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?
Moje ime je Aneta, imam 24 godine i dolazim iz Češke.
Koja je tvoja dijagnoza?
Hodgkinov limfom.
Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?
U kolovozu 2016. počeo sam imati svrbež kože i osip. Brzo su shvatili da nije riječ o alergijskoj reakciji već o simptomu raka. Dobio sam dijagnozu i počeo sam s kemoterapijom u listopadu te godine. Imala sam 17 godina.
Čemu vas je naučilo putovanje kroz rak?
Nikada ne odustati, boriti se s preprekama koje su ispred mene i ostati što optimističniji.
Što se promijenilo u vašem životu od dijagnoze raka?
Ponovno sam razmotrio stvari za koje sam mislio da su mi važne i koje su me definirale te se počeo fokusirati na ono što zapravo jest. Primjerice, godinu dana prije mature odlučio sam potpuno promijeniti smjer studija. Od studija međunarodnih odnosa i političkih znanosti, konačno sam se odlučila za studij primijenjene matematike.
Što radiš u slobodno vrijeme?
Volim se baviti raznim vrstama sportova ili planinariti i hodati u prirodi ako imam više slobodnog vremena. Također sam dio kazališne grupe francuskog govornog područja. Također volim dobro vino s prijateljima u vinskom baru dok slušam moravsku tradicionalnu narodnu glazbu i konačno, pokušavam se više baviti filmskom fotografijom.
Koji vam je najdraži moto u životu?
“Když nejde o život, nejde o nic.” Lagano prevedeno na engleski "Ako vaš život nije u pitanju, ništa nije u pitanju." Samo pokušajte ne biti pod stresom ili tjeskobom oko svake manje važne stvari koja vam nije važna.
Što vas tjera da odmah zasvijetlite?
Čuti nekoga kako govori o svojoj strasti. Iako ne poznajem dobro temu, svaki put me razveseli kad čujem tu osobu kako strastveno priča.
Što je na tvom bucket popisu?
Završetak marša dugog 100 km i hodanje Franjinim putem (Sjeverni put od La Verne do Asiza), hodočasničkim putem u Italiji.
Što vas definira kao osobu?
Moje uvjerenje u dobru prirodu ljudi i da je ljubav smisao života.
Za što ste u životu najzahvalniji?
Zahvalan sam ljudima u svom životu koji me inspiriraju svaki dan i s kojima mogu rasti, ali se u isto vrijeme zabavljati, šaliti i stvarati iskustva.
Kako se nosiš kada stvari postanu teške?
Obično trebam nekoga za razgovor. Pokušavam se podsjetiti da je u redu zatražiti pomoć od prijatelja ili čak stručnjaka ako je potrebno. S borbama povezanim s rakom, volim što mogu doprijeti do zajednice koju EU-CAYAS-NET stvara. Snaga dijaloga je bitna u ovim trenucima.
Važni su mi i dani samonjege kada se osjećam premoreno (uživam u dugom tuširanju, gledam film, pečem nešto,…).
Koju biste pjesmu svakako preporučili za slušanje?
Instrumentalna pjesma “Una mattina” iz filma “Nedodirljivi” (i ja bih toplo preporučio film).
