Redefiniranje normalnosti: razgovor s Aloysiusom Nydeggerom

Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?

Aloysius Nydegger, 31 godina.

Koja je tvoja dijagnoza?

Oligodendrogliom, stupanj II.

Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?

Kad sam imao 16 godina, rekli su mi da je ‘mrlja’ na mom mozgu voda. Nije, i petnaest godina kasnije pao sam u nesvijest i dobio skener i kraniotomiju, rak.

Čemu vas je naučilo putovanje kroz rak?

Taj se život može promijeniti u tren oka, a vi nemate kontrolu nad njim. Ne kažnjava omalovažavanje ili suđenje prema rasi, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili vjeri.

Što se promijenilo u vašem životu od dijagnoze raka?

Pa ne mogu više normalno hodati. Rak je tvrdio da je moja sposobnost pravilnog hodanja i pomirenja s tim bilo gotovo jednako veliko putovanje kao i moj rak. Stvari se ne mogu tek tako ‘vratiti u normalu’ jer se moje ‘normalno’ često mijenja.

Ovo je Pepsi, on je moj medicinski medvjed. Bio samnom za svaku operaciju i tretman.

Koji vam je najdraži moto u životu?

Budite ono što jeste, smatrajte se odgovornim i uživajte u onome što vam život može donijeti.

Što radiš da se opustiš?

Gledajte TV emisije s kojima se najviše mogu povezati. Hitna je velika stvar za mene. Dva lika koja su mi se najviše dojmila su Mark Greene i Ray Barnett.

Koja su vaša osobna pravila?

Najveća je ne ponašaj se prema drugima loše ako ne želiš da se prema tebi tako ponašaju, a ako voliš loše postupanje, razmisli o tome da budeš bolji prema njima od sebe.

Što vas definira kao osobu?

To je teško, ali mislim da je ono što definira osobu način na koji se ponaša prema drugima. Vi ste, na kraju dana, vaša djela. Možete li se osvrnuti i nasmiješiti svom dnevnom poslu ili se osjećate kao da vam je netko pogriješio? Sutra i danas su darovi da moramo biti bolji od jučer.

Siva je za rak mozga. Nešto što imam. Lavanda je za sve vrste raka, a cvjetovi su samo za ukras. Proveo sam puno vremena razmišljajući o tome što ću učiniti s tim. Ideja da ga naslikam došla mi je prirodno jer se bavim umjetnošću da bih se izrazio. Za mene ima posebno značenje da život ide dalje i da nastavim raditi za svoje ciljeve.

Što te pokreće svaki dan?

Moj najbolji prijatelj. Uvijek je bio tu, i jedina osoba kojoj sam mogla nešto reći. Uvijek je bio uz mene kad sam ga trebao, čak i kad se nije osjećao dobro. On je moja stijena.

Koji biste sljedeći osobni cilj željeli postići?

Želim ići na koledž i baviti se medicinom ili terapijom. Možda raditi kao terapeut, možda onkolog savjetnik, ili raditi na mentalnom zdravlju amputiraca i slično.

Kako se nosiš kada stvari postanu teške?

Plačem. Ostajem doma, puštam van. Gledam Gospodara prstenova, Hitnu pomoć ili nešto što će me natjerati da krenem. Izražavam se na svom sigurnom mjestu.

Koju ti je lekciju bilo najteže naučiti?

Da život ne dijeli pravdu na isti način na koji dijeli teške lekcije. Loše se stvari događaju dobrim ljudima, a dobre se događaju lošim ljudima. Stvari jednostavno tako stoje. Ne opterećujte se time tko što zaslužuje, fokusirajte se na ono što vas pokreće i čini sretnim.

I to je ono što svakako morate znati o meni

ne odustajem. Rasplačem se, malo se ‘sažalim’ i onda se dignem i odem. Moj je život možda prekratak da bih se znojio oko sitnica i neću dopustiti da gubitak funkcije uništi život koji sam naporno gradio za sebe.