Erik Sturesson

Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?

Zovem se Erik Sturesson, imam 35 godina i iz Švedske sam, iako ovih dana puno vremena provodim u Rumunjskoj.

Koja je tvoja dijagnoza?

Non-Hodgkinov limfom, T-stanice.

Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?

Imao sam 15 godina, iako skoro 16 kada sam dobio svoju dijagnozu, 2. studenog 2003. Nažalost, kao što je uobičajeno, trebalo je nekoliko mjeseci od kada smo prvi put potražili liječničku pomoć prije nego što su shvatili da nije samo astma i uobičajena hladna.

Čemu vas je naučilo putovanje kroz rak?

Naučio sam da svi imamo neki oblik sreće, svi dobijemo nešto što možemo koristiti, što nam omogućuje da radimo stvari, da živimo pristojan život. Možda nije sve ono što bismo željeli imati, možda nećemo moći raditi stvari koje smo željeli raditi u našem starom životu. Ipak, svi se moramo prilagoditi i pokušati pronaći nešto što možemo i želimo raditi u novom životu nakon tretmana. Ipak je u redu oplakivati ​​gubitak svog starog života; Dugo jesam i još uvijek mi ponekad nedostaje.

Što se promijenilo u vašem životu od dijagnoze raka?

Bilo je nekoliko stvari koje su ostale iste. Nekada sam bio vrlo atletski građen i energičan, pohađao sam školu kao svaki normalan tinejdžer. Ovo je nestalo u roku od mjesec dana od početka liječenja raka nakon što sam nekoliko puta dobio duboke venske tromboze koje su se proširile, trovanje krvi i nekoliko puta herpes zoster. Nakon toga sam imao intenzivan umor, PTSP, depresiju i mnoge druge fizičke probleme. No, stekao sam i životno iskustvo i veliku zajednicu prijatelja diljem Europe. To je ono što me dovelo ovamo i ne bih poništio dobivanje raka čak ni da mogu.

Kad biste se susreli na dan kada ste čuli dijagnozu, što biste rekli sebi mlađem?

Obavijestio bih se o mogućim kasnim komplikacijama i da bih trebao biti spreman na činjenicu da se nakon tretmana stvari možda neće vratiti na staro. Također bih rekao da to ne mora biti loša stvar jer bih pronašao novu normalu – samo bi proces vjerojatno bio brži da to znam od samog početka, čak i ako to ne bih odmah prihvatio .

Što biste željeli postići unutar EU-CAYAS-NET-a?

Želio bih pomoći u izgradnji zajednice i uključiti više preživjelih. Ovaj mi je aspekt iznimno važan jer je pridruživanje Barncancerfondenu i YCE-u 2017. najbolja stvar koja mi se osobno dogodila i volio bih da i drugi to dožive. Nadalje, s lekcijama naučenim iz programa veleposlanika, istraživanja posjeta kolega kao i onoga što učim kroz EUPATI, nadam se da ću pomoći u lobiranju za ravnopravniju i poboljšanu skrb za CAYA, posebno skrb za kasne komplikacije i mentalno zdravlje.

Što radiš u slobodno vrijeme?

Imam nekoliko hobija između kojih se mijenjam godinama. Uglavnom se bavim igrama i fotografiranjem divljih životinja, ali volim i RC automobile, uglavnom gusjeničare, ali i bashere.

Fotografija Erik Sturesson
Fotografija Erik Sturesson

Također provodim dosta vremena radeći stvari vezane uz aktivnosti u zajednici EU-CAYAS-NET, trenutno posebno posjete vršnjaka planirane za ovo ljeto, kao i Youth Cancer Survivors’ Discord .

Koji vam je najdraži moto u životu?

Stvari se gotovo uvijek mogu pogoršati, a jedini pravi ograničavajući čimbenik je smrt, stoga potražite pomoć što je prije moguće. Zbog toga je također važno da zdravstveni sustav djeluje brzo. Non-Hodgkinov limfom-Erik

Što je na tvom bucket popisu?

Htio bih posjetiti amazonsku prašumu zbog divljih životinja. I bavite se padobranstvom (bilo gdje). Također bih želio ponovno posjetiti neka od svojih najdražih mjesta na kojima sam bio: prašumu na Borneu kao i Kostariku, posebno Nacionalni park Corcovado, kao i Cazanele Dunarii u Rumunjskoj.

Što radiš da se opustiš?

Izuzetno sam loš u opuštanju. Ali igranje igrica uz pivo ili dva funkcionira.

Za što ste u životu najzahvalniji?

Da je moja depresija, PTSP, problemi s gušteračom, umor i sve ostalo i dalje pod kontrolom i da mogu biti uključen u aktivnosti poput ovih na #beatcancer i YCE, da mogu putovati, hodati, razgovor. To je moja sreća. Ipak nisam zahvalan što sam samo živ. To je više očekivanje – barem dok stvarno ne umrem.

Što ste zadnje gledali na TV-u/internetu/Netflixu i zašto ste baš to odabrali?

Zadnje što sam gledao je The Last of Us. Igrao sam igru ​​kad je objavljena za PS3 prije mnogo godina i svidjela mi se. I napravili su sjajan posao s TV adaptacijom – to je serija u kojoj svatko može uživati, a ne samo mi štreberi koji smo igrali igru.