Život Zuzane Tomášiková neočekivano se promijenio u 19. godini kada joj je dijagnosticiran osteosarkom, tumor kostiju. No, Zuzana nije dopustila da je definira rak. U ovom intervjuu dijeli svoju priču o otpornosti, važnosti zajednice i tome kako pronalazi radost u svakodnevnom životu.

Kako se zoveš? Koliko si star? Odakle si?

Zuzana Tomášiková, koja će uskoro imati 38 godina, podrijetlom iz Slovačke, živi u zemljama njemačkog govornog područja više od 20 godina, prvo u Beču, Austrija, a sada u Zürichu, Švicarska.

Koja je tvoja dijagnoza?

Kad sam imao 19 godina, dijagnosticiran mi je osteosarkom, tumor kostiju lijeve noge.

Kako i kada ste saznali za svoju dijagnozu?

Srećom, tumor je počeo rasti izvan kosti, pa sam primijetio kvrgu ispod koljena koja je postala osjetljiva na pritisak. Bilo je potrebno nekoliko tjedana do mjeseci da se postavi točna dijagnoza.

Što vam je najviše pomoglo tijekom procesa liječenja?

Bezuvjetna podrška i prisutnost mojih roditelja i brata, te neuzvraćena tinejdžerska ljubav koja mi je pomogla da se fokusiram na budućnost, maštajući kako će biti kada završim liječenje i kada se sretnemo i kada ću imati kratku kosu nakon kemoterapije . To je nevjerojatno moćan alat, afirmacije i pozitivno razmišljanje o životu izvan raka. Pomoglo mi je bez poznavanja teorije iza, činilo se da to što sam tinejdžerica s dijagnozom raka ima barem neku prednost za mene.

Što se promijenilo u vašem životu od dijagnoze raka?

Teško pitanje, ja sam u međuvremenu odrastao… pa vjerojatno sve. Nemoguće je reći što bi bilo drugačije da nisam prošla kroz ovo iskustvo i srećom nisam provela puno vremena razmišljajući o tome “što bi bilo da…”. Ne postoji mogućnost da uđem/špijuniram paralelni svemir u kojem se nisam suočio s dijagnozom raka i prošao put liječenja i preživljavanja… Ono što znam je da igram s kartama koje sam dobio i za sada uspijevam uživati igrica, barem većinu vremena… Ponekad imam dojam da sam ranije prepoznao što je stvarno bitno u životu u usporedbi s mojim vršnjacima. Iako to naglas zvuči prilično bahato. Konačno, kada je u pitanju “ono što te ne ubije, to te ojača…” više volim narativ da NIJE sama “loša stvar” ta koja te uči/osnažuje, VEĆ način i sposobnost kojom se naučiš upravljati ide uz to s tim. Ili pronaći unutarnju snagu u sebi ili u onima koji te okružuju koji ti pomažu da se nosiš s tim…

Što biste željeli postići unutar EU-CAYAS-NET-a?

Želim osnažiti zajednicu, okupiti zainteresirane, osvijestiti i motivirati barem dio mladih da se bolje brinu o sebi i/ili aktiviraju. Također želim pomoći u razvoju svih prijeko potrebnih materijala koje svi čekamo. Osobno, također tražim pravu povezanost i kvalitetno vrijeme u nevjerojatno emocionalno snažnoj zajednici.

Što vas tjera da odmah zasvijetlite?

Planine, jezera, topla čokolada ili zasluženo pivo nakon planinarenja (po mogućnosti s panoramskim pogledom na snježni krajolik), kvalitetno vrijeme s prijateljima i obitelji, vrijeme za igru ​​s nećakom, dobra hrana, moj aquafit trening, ples, wellness , pjevanje (pogotovo ako ne znam riječi i tako izluđujem svoju najbolju prijateljicu), i puno drugih sitnica u životu.

Za što ste u životu najzahvalniji?

Moja obitelj, moji prijatelji i čista “slučajnost” gdje živim i da sam dovoljno rano dijagnosticiran i liječen na jednom od najboljih mjesta u Europi. To mi omogućuje da preživim, upoznam i pridružim se nevjerojatno predanoj, inspirativnoj i snažnoj zajednici s nevjerojatno velikim brojem jakih osobnosti.

Što vaš život čini svrhovitim?

Veze s drugim ljudima, obitelji i prijateljima, ali i kolegama, a ponekad čak i strancima kada se negdje slučajno okupe. Također moj angažman unutar Childhood Cancer International Europe , gledajući i zajednički razvijajući što možemo postići i kako možemo pomoći (budućim) pacijentima s našim zagovaranjem na temelju proživljenog iskustva.

Kako se nosiš kada stvari postanu teške?

Definitivno često (pre)razmišljanje i prvo bavljenje sobom, sve dok ne dođem do točke i uključim neke od svojih jako dobrih prijatelja. Ovisno o temi znam kome se obratiti. Jako sam zahvalan što imam tako nevjerojatne ljude u svom životu. Odugovlačim i preslagivanjem sitnica u stanu, što mi pomaže da posložim i misli i “proradim” sljedeće korake.

Koju biste knjigu svakako preporučili za čitanje? Ili film za gledanje? Ili pjesma za slušanje?

Previše je knjiga koje su mi se svidjele; jedan od posljednjih bio je Otkuda dolaziš Saše Stanišića. Svidjela mi se i Čarobno čišćenje Mari Kondo, imalo je nešto umirujuće, gotovo meditativno. Na kraju, ali ne manje važno, uživam u dobrim skandinavskim, a sada i njemačkim i švicarskim trilerima.